Evropa : Pravo i praksa , PREGLED: DRŽAVNI ZAKONI , BOSNA & HERCEGOVINA pravo & praksa , HRVATSKA pravo & praksa , Crna Gora pravo & praksa , Poljska pravo & praksa ,Peticija , Predstavka , Predlog , Pritužba , uTIcaj

• Početna
• O nama
• Kontakt
• RSS Feed

Dobrodošli

Kako biste potpisali postojeće peticije, ili postavili nove, morate da se registrujete:

E - mail:
Lozinka :
ili Registruj se
Zaboravili ste lozinku? Klikni ovde.

BOSNA i HERCEGOVINA: pravo i praksa

pravo:

B. PRVA IMENOVANJA I FUNKCIJE OMBUDSMANA

Ustav (Republika Srpska):

praksa:

HRVATSKA: pravo i praksa

pravo:

Ustav :

Deo 2. Osobne i političke slobode i prava, Članak 46.: Svatko ima pravo slati predstavke i pritužbe, davati prijedloge državnim i drugim javnim tijelima i dobiti na njih odgovor.

Članak 86.

• Hrvatski sabor može raspisati referendum o prijedlogu za pro¬mjenu Ustava, o prijedlogu zakona ili o drugom pitanju iz svog djelokruga.
• Predsjednik Republike može na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade raspisati referendum o prijedlogu promjene Ustava ili o drugom pitanju za koje drži da je važno za neovisnost, jedinstvenost i opstojnost Republike Hrvatske.
• O pitanjima iz stavka 1. i 2. ovoga članka Hrvatski sabor će raspisati referendum u skladu sa zakonom ako to zatraži deset posto od ukupnog broja birača u Republici Hrvatskoj.
• Odluka donosena na referendumu obvezatna je.
• O referendumu se donosi zakon.

Članak 92.

• Pučki je pravobranitelj opunomoćenik Hrvatskoga sabora koji štiti ustavna i zakonska prava građana u postupku pred državnom upravom i tijelima koja imaju javne ovlasti.
• Pučkog pravobranitelja bira Hrvatski sabor na vrijeme od osam godina.
• Uvjeti za izbor i razrješenje, djelokrug i način rada pučkog pra-vobranitelja i njegovih zamjenika uređuju se zakonom.
• U okviru institucije pučkog pravobranitelja osigurat će se zaštita ustavnih i zakonskih prava građana u postupcima koji se vode u Ministarstvu obrane, oružanim snagama i službama sigurnosti, zaštita prava građana pred tijelima lokalne i područne (regionalne) samouprave te zaštita prava na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu pred tijelima državne vlasti.

VI. MJESNA, LOKALNA I PODRUČNA (REGIONALNA) SAMOUPRAVA

Članak 132.

• Građanima se jamči pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) sa-moupravu.
• Pravo na samoupravu ostvaruje se preko lokalnih, odnosno područnih (regionalnih) predstavničkih tijela koja su sastavljena od članova izabranih na slobodnim i tajnim izborima na temelju neposrednog, jednakog i općega biračkog prava. Građani mogu neposredno sudjelovati u upravljanju lokalnim poslovima, putem zborova, referenduma i drugih oblika neposrednog odlučivanja u skladu sa zakonom i statutom.

Hrvatska ima ombudsmana (pravobranitelja) i u Saboru Odbor za predstavke i pritužbe . Odbora za predstavke i pritužbe

• razmatra predstavke, pritužbe i predloge upućene Saboru i ukazuje nadležnim telima na kršenje zakona i prava građana u postupku pred državnom upravom i telima koja imaju javnu vlasti,
• ukazuje Saboru na kršenje zakona i druge štetne pojave od šireg značenja i predlaže poduzimanje potrebnih mera za njihovo otklanjanje,
• ispituje, putem ovlaštenih tela, osnovanost predstavki, pritužbi i predloga i ukazuje ovlaštenim telima na potrebu preduzimanja, na zakonu osnovanih, mera i o tome izveštava podnositelje predstavki i pritužbi, odnosno predloga,
• podnosi jednom godišnje izveštaj o svom radu Saboru.

ZAKON O PUČKOM PRAVOBRANITELJU

I. OPĆE ODREDBE

• Članak 1.
• Ovim Zakonom se uređuje djelokrug, način rada, uvjeti za izbor i razrješenje pučkog pravobranitelja i njegovih zamjenika.
• Članak 2.
• Pučki pravobranitelj je neovisan i samostalan u svom radu. Nitko mu ne smije davati upute i naloge za njegov rad.
• Pučki pravobranitelj djeluje u okviru ustavnih i zakonskih odredbi i međunarodnih pravnih akata o ljudskim pravima i slobodama koje je prihvatila Republika Hrvatska.
• Pučki pravobranitelj je dužan u svom radu držati se načela pravičnosti i morala.
• Članak 3.
• Pučkog pravobranitelja bira i razrješuje Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske.
• Pučki pravobranitelj ima tri zamjenika.
• Zamjenike pučkog pravobranitelja bira i razrješuje Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske na prijedlog pučkog pravobranitelja.
• Pučki pravobranitelj i njegovi zamjenici biraju se na vrijeme od osam godina i mogu biti ponovno izabrani.
• Članak 4.
• Pučkog pravobranitelja bira i razrješuje Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske.
• Članak 5.
• Pučki pravobranitelj razmatra pojedinačne slučajeve ugroženosti prava građana koje su im prllikom izvršavanja poslova iz svoje nadležnosti pričinili organi državne uprave, tijela s javnim ovlastima ili djelatnici u tim organima ili tijelima.
• Pučki pravobranitelj razmatra i druga pitanja koja su od interesa za zaštitu ustavnih i zakonskih prava koja se temelje na drugim izvorima saznanja (putem sredstava javnog priopćavanja i sl.), a odnose se na nepravilan rad organa i tijela iz stavka 1. ovoga članka.
• Članak 6.
• Pučki pravobranitelj u pravilu ne postupa u stvarima o kojima, je u tijeku upravni ili drugi postupak.
• Pučki pravobranitelj ima stručnu službu.
• Članak 7.
• Pučki pravobranitelj upozorava, obavještava, predlaže i daje preporuke.
• Ako utvrdi da se radi o povredi prava s elementima kaznenog djela, prekršaja ili povrede radne discipline, pučki pravobranitelj može predložiti pokretanje kaznenog, prekršajnog ili disciplinskog postupka.
• Organi državne uprave i tijela s javnim ovlastima moraju odmah, a najkasnije u roku od 30 dana, obavijestiti pučkog pravobranitelja o poduzetim mjerama povodom njegovog upozorenja, prijedloga ili preporuke. Ako organi i tijela iz stavka 3. ovoga članka ne postupe u propisanom roku u skladu s traženjem pučkog pravobranitelja ili ne postupe po njegovim preporukama, pučki pravobranitelj će o tome obavijestiti Sabor Republike Hrvatske i javnost. Pučki pravobranitelj može svoja upozorenja, obavještenja, prijedloge, preporuke i izvješća objaviti u sredstvima javnog priopćavanja koja su ih dužna objaviti.
• Članak 8.
• Pučki pravobranitelj podnosi Saboru Republike Hrvatske godišnje izvješće o svom radu. U izvješću pučki pravobranitelj objavljuje podatke do kojih je došao o stupnju poštivanja ustavnih i zakonskih prava građana.
• Članak 9.
• Kada se radi o ugroženosti većeg stupnja u pitanjima koja su od interesa za zaštitu ustavnih i zakonskih prava, pučki pravobranitelj može o tim slučajevima i pored godišnjeg izvješća podnijeti izvješće Saboru Republike Hrvatske i nadležnom ministarstvu.
• Članak 10.
• Pučki pravobranitelj može inicirati Saboru Republike Hrvatske donošenje izmjena zakona koji se odnose na zaštitu ustavnih i zakonskih prava građana.
• Članak 11.
• Pučkom pravobranitelju su dostupni svi podaci i informacije i on ima pravo uvida u svu dokumentaciju iz nadležnosti Republike Hrvatske i u sve akte organa državne uprave i tijela s javnim ovlastima pa i u one
• Članak 11.
• u kojima je odlučivano po pravu diskrecione ocjene, bez obzira na stupanj njihove tajnosti. Propisi o čuvanju tajne obvezuju pučkog pravobranitelja i njegove zamjenike i nakon prestanka službe. Organi državne uprave i tijela s javnim ovlastima dužni su omogućiti pučkom pravobranitelju dostupnost informacijama i dokumentaciji iz stavka 1. ovoga članka kao i pružiti mu svaku drugu pomoć koju od njih zatraži pučki pravobranitelj. Djelatnici u organima državne uprave i tijelima s javnim ovlastima dužni su surađivati s pučkim pravobraniteljem i na njegov zahtjev podnositi izvješća i odgovarati na upite.

III. POSTUPOVNE ODREDBE

• Članak 12.
• Pučki pravobranitelj poduzima radnje ispitivanja pojedinačne povrede ustavnih i zakonskih prava građana, propusta ili drugih nepravilnosti u radu organa uprave ili tijela s javnim ovlastima na svoju inicijativu ili na zahtjev građana. Svatko ima pravo podnošenja pritužbe pučkom pravobranitelju bez obzira na to da li je zbog povrede ustavnih i zakonskih prava građana neposredno oštećen, a pučki pravobranitelj slobodno odlučuje da li će pritužbu uzeti u razmatranje i u kojem opsegu.
• Članak 13.
• Na pritužbu pučkom pravobranitelju ne plaća se taksa.
• Članak 14.
• Kada pučki pravobranitelj dovrši postupak pokrenut na zahtjev građana, o poduzetom obavještava podnositelja pritužbe. Svoja stajališta o povredi ustavnih i zakonskih prava građana, pučki pravobranitelj dostavlja organima državne uprave, odnosno tijelima s javnim ovlastima na koje se ta stajališta odnose s upozorenjem, prijedlogom ili preporukom.
• Članak 15.
• Pučki pravobranitelj može u svako doba pregledati kazneno-popravne domove i druge ustanove u kojima se ograničava sloboda kretanja. Pučki pravobranitelj ima pravo pristupa i pregleda svih prostorija u tim ustanovama. Nakon obavljenog pregleda, pučki pravobranitelj po potrebi sačinjava izvješće koje dostavlja organu koji obavlja nadzor nad tim ustanovama. Ukoliko u izvješću ima primjedbi na rad ustanova, nadzorni organ obavijestit će odmah, a najkasnije u roku od 30 dana, pučkog pravobranitelja o tome što je učinio u svezi s njegovim izvješćem.

IV. IZBOR I RAZRJEŠENJE PUČKOG PRAVOBRANITELJA

• Članak 16.
• Za pučkog pravobranitelja može biti izabran hrvatski državljanin, diplomirani pravnik, s najmanje 15 godina radnog iskustva u pravnoj struci i koji se istakao u toj struci, te koji je osobnim zalaganjem javnosti poznat u oblasti zaštite ljudskih prava.
• Članak 17.
• Prije stupanja na dužnost, pučki pravobranitelj i njegovi zamjenici daju prisegu pred Zastupničkim domom Sabora Republike Hrvatske. Prisega glasi: "Prisežem da ću se u svom radu držati Ustava i zakona i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske i da ću svoju dužnost obavljati pravično, časno i savjesno."
• Članak 18.
• Zamjenik pučkog pravobranitelja može biti osoba koja udovoljava uvjetima iz članka 16. ovoga Zakona.
• Članak 19.
• Pučki pravobranitelj i njegovi zamjenici bit će razriješeni od dužnosti prije isteka vremena za koje su izabrani:
• 1. ostavkom prihvaćenom od Zastupničkog doma Sabora Republike Hrvatske;
• 2. gubitkom hrvatskog državljanstva;
• 3. ako tako odlući Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske.

V. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

• Članak 20.
• Pučki pravobranitelj donosi poslovnik o svom radu kojim se pobliže uređuje organizacija I način rada, koji potvrđuje Zastupnički dom Sabora Rebuplike Hrvatske.
• Članak 21.
• Sredstva za rad pučkog pravobranitelja, njegovih zamjenika i strčne službe osigurava se u proračunu Republike Hrvatske.
• Članak 22.
• Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u "Narodnim novinama".

ZAKON O REFERENDUMU I DRUGIM OBLICIMA OSOBNOG SUDJELOVANJA U OBAVLJANJU DRŽAVNE VLASTI I LOKALNE SAMOUPRAVE

(Urednički pročišćeni tekst)
Zakon je objavljen u Nar. novinama, br. 33/96 i 92/01.

Naknadno su na temelju čl. 27. st. 4. Zakona o Državnom izbornom povjerenstvu Republike Hrvatske (Nar. novine, br. 44/06.) 29. IV. 2006. prestale važiti odredbe čl. 13. ovog Zakona, a Odlukom USRH, br. U-I-177/2002 od 20. travnja 2006. (Nar. novine, br. 58/06) ukinute su odredbe čl. 8.h ovog Zakona.

VIII. DRUGI OBLICI OSOBNOG SUDJELOVANJA BIRAČA U OBAVLJANJU DRŽAVNE VLASTI I LOKALNE SAMOUPRAVE (čl. 57-65.)

b) ZBOROVI GRAĐANA

Članak 60.

Zborovi građana sazivaju se radi izjašnjavanja građana o pojedinim pitanjima od lokalnog značenja, raspravljanja o potrebama i interesima građana te davanja prijedloga za rješavanje pitanja od lokalnog značaja. Odluka donijeta na zboru građana obvezatna je za mjesni odbor, odnosno odbor gradske četvrti, ali ne obvezuje predstavničko tijelo općine ili grada.

Članak 61.

Zborove građana saziva vijeće mjesnog odbora, odnosno odbora gradske četvrti, u skladu sa statutom općine ili grada. Zborove građana može sazvati i općinsko, odnosno gradsko vijeće radi raspravljanja i izjašnjavanja građana o pitanjima od značenja za pojedinu općinu ili grad. Zborovi građana sazivaju se za dio područja mjesnog odbora koji čini zasebnu cjelinu odvojenu od drugih dijelova naselja (dio naselja, stambeni blok i sl.).

Članak 62.

Odluke se na zboru donose javnim glasovanjem, osim ako se na zboru većinom glasova prisutnih građana ne donese odluka o tajnom izjašnjavanju. Način sazivanja zbora građana i način rada zbora građana uređuje se statutom općine, odnosno grada.

c) PREDSTAVKE GRAĐANA

Članak 63.

Građani mogu podnositi predstavke tijelima jedinica lokalne samouprave, odnosno jedinica područne (regionalne) samouprave i tijelima državne vlasti. Predstavka mora biti potpisana i na njoj mora biti navedeno ime i prezime građana koji je potpisuju i njihov jedinstveni matični broj.

Članak 64.

Tijelo državne vlasti, tijelo lokalne samouprave, odnosno tijelo područne (regionalne) samouprave dužno je u primjerenom roku odgovoriti građanima koji su predstavku podnijeli.

Članak 65.

Predstavke mogu podnositi građani koji imaju biračko pravo. Predstavke građana ne obvezuju tijelo kojem se podnose.

Referendum je oblik neposrednog odlučivanja birača u obavljanju državne vlasti o pitanjima određenim Ustavom Republike Hrvatske (državni referendum) i o pitanjima iz samoupravnog djelokruga jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (lokalni referendum). Drugi oblici neposrednog odlučivanja i izjašnjavanja birača u obavljanju državne vlasti te lokalne i područne (regionalne) samouprave su: savjetodavni referendum, mjesni zborovi građana i predstavke građana. Državni referendum mogu raspisati Hrvatski sabor i predsjednik Republike Hrvatske.

Hrvatski sabor može raspisati referendum o prijedlogu za promjenu Ustava Republike Hrvatske, o prijedlogu zakona ili o drugom pitanju iz svog djelokruga. Hrvatski sabor će raspisati referendum ako to zatraži 10 posto od ukupnog broja birača u Republici Hrvatskoj. Predsjednik Republike može na prijedlog Vlade Republike Hrvatske i uz supotpis predsjednika Vlade Republike Hrvatske raspisati referendum o prijedlogu promjene Ustava Republike Hrvatske ili o drugom pitanju za koje drži da je važno za neovisnost i opstojnost Republike Hrvatske. Državni referendum mora se raspisati radi donošenja odluke o udruživanju Republike Hrvatske u savez s drugim državama. Lokalni referendum može raspisati predstavničko tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave.

Predstavničko tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave može, pod uvjetima propisanim Zakonom o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi raspisati referendum o pitanju iz svog samoupravnog djelokruga o kojem predstavničko tijelo ima pravo donositi odluke.

Na referendumu birači glasuju ZA ili PROTIV prijedloga, a kad se odlučuje o jednom između više prijedloga, birači na glasačkom listiću zaokružuju redni broj prijedloga za koji glasuju. Da bi referendum bio pravovaljan potrebno je da mu pristupi većina od ukupnog broja birača upisanih u popis birača Republike Hrvatske, odnosno jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave u kojoj je raspisan referendum. Odluka je donesena ako se za nju izjasnila većina birača koji su pristupili referendumu. Odluka donesena na referendumu je obvezatna, što znači obvezu za tijela vlasti da je provedu.

Pravo sudjelovanja na državnom referendumu imaju hrvatski državljani koji imaju prebivalište i prebivaju u Republici Hrvatskoj najmanje godinu dana bez prekida do dana održavanja referenduma. Pravo sudjelovanja na lokalnom referendumu imaju birači koji imaju prebivalište na području jedinice lokalne odnosno područne (regionalne) samouprave za koju je referendum raspisan. Referendum i drugi oblici neposrednog sudjelovanja građana u odlučivanju propisani su Zakonom o referendumu i drugim oblicima osobnog sudjelovanja u obavljanju državne vlasti i lokalne i područne (regionalne) samouprave.

Zakonom o Državnom izbornom povjerenstvu Republike Hrvatske prestala je vrijediti odredba članka 13. Zakona o referendumu koja je propisivala nadležnosti Državnog izbornog povjerenstva u provođenju referenduma. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 58/06) ukinuta je odredba članka 9. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o referendumu i drugim oblicima osobnog sudjelovanja u obavljanju državne vlasti i lokalne i područne (regionalne) samouprave u dijelu koji se odnosi na članak 8.h Zakona. Tim je člankom bila propisana ovlast Ustavnog suda Republike Hrvatske da ocjenjuje suglasnost referendumskog pitanja sa zakonom, što je bilo u suprotnosti s odredbom članka 86. stavka 1. i 2. Ustava Republike Hrvatske.

ZAKON O PRAVU NA PRISTUP INFORMACIJAMA

I. OPĆE ODREDBE - SADRŽAJ

Članak 1.

Ovim se Zakonom uređuje pravo na pristup informacijama koje posjeduju, raspolažu ili nadziru tijela javne vlasti, propisuju načela prava na pristup informacijama, izuzeci od prava na pristup informacijama i postupak za ostvarivanje i zaštitu prava na pristup informacijama.

CILJ

Članak 2.

Cilj ovoga Zakona je omogućiti i osigurati ostvarivanje prava na pristup informacijama fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti, sukladno ovom i drugim zakonima.

POJMOVI

Članak 3.

• (1) Pojedini izrazi u ovom Zakonu imaju sljedeće značenje: 1) »Ovlaštenik prava na informaciju« (u daljnjem tekstu: ovlaštenik) je svaka domaća ili strana fizička ili pravna osoba koja zahtijeva pristup informaciji,
• 1) »Ovlaštenik prava na informaciju« (u daljnjem tekstu: ovlaštenik) je svaka domaća ili strana fizička ili pravna osoba koja zahtijeva pristup informaciji,
• 2) »Tijela javne vlasti« su državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe s javnim ovlastima i druge osobe na koje su prenesene javne ovlasti,
• 3) »Informacija« je podatak, fotografija, crtež, film, izvješće, akt, tablica, grafikon, nacrt ili drugi prilog, koje posjeduju, raspolažu ili nadziru tijela javne vlasti, bez obzira na to je li pohranjena na nekom dokumentu ili nije, te bez obzira na izvor, vrijeme nastanka, mjesto pohranjivanja, na način saznavanja, na to po čijem nalogu, u čije ime i za čiji račun je informacija po¬hranjena ili drugo svojstvo informacije,
• 4) »Dokument« je svako materijalno sredstvo na kojem je zapisana ili unesena informacija koju posjeduju, raspolažu ili nad¬ziru tijela javne vlasti,
• 5) »Pravo na pristup informacijama« obuhvaća pravo ovlaš¬tenika na traženje i dobivanje informacije kao i obvezu tijela jav¬ne vlasti da omogući pristup zatraženoj informaciji, odnosno da objavljuje informacije kada za to i ne postoji poseban zahtjev već takvo objavljivanje predstavlja njihovu obvezu određenu zakonom ili drugim općim propisom (u daljnjem tekstu: redovito objavljivanje informacija).
• (2) Vlada Republike Hrvatske će svake godine do 31. sije¬čnja u »Narodnim novinama« objaviti popis tijela javne vlasti.

II. NAČELA PRAVA NA PRISTUP INFORMACIJAMA PRETPOSTAVKE JAVNOSTI, SLOBODNOG PRISTUPA I OGRANIČENJA

Članak 4.

• (1) Sve informacije koje posjeduju, raspolažu ili nadziru tijela javne vlasti moraju biti dostupne zainteresiranim ovlaš¬tenicima prava na informaciju.
• (2) Ovlaštenik ima pravo saznati od tijela javne vlasti da li posjeduju, raspolažu ili nadziru traženu informaciju.
• (3) U slučaju ograničenja prava na pristup određenoj informaciji, tijelo javne vlasti obvezno je u posebnom rješenju navesti o kojoj se kategoriji izuzetka radi, odnosno o razlozima zbog kojih je odlučio o uskrati informacije.
• (4) Iznimno, pravo na pristup informacijama može se ogra¬ničiti u slučajevima i na način propisan zakonom.

POTPUNOST I TOČNOST INFORMACIJE

Članak 5.

• Informacija koju tijela javne vlasti daju, odnosno objavljuju mora biti potpuna i točna.

Članak 6.

• (1) Pravo na pristup informacijama pripada svim ovlašte¬nicima na jednak način i pod jednakim uvjetima i oni su ravnopravni u njegovom ostvarivanju.
• (2) Tijela javne vlasti ne smiju staviti u povoljniji položaj niti jednog ovlaštenika na način da se određenom ovlašteniku informacija dade ranije.
• (3) Pravo na pristup informacijama koje sadrže osobne podatke ostvaruje se na način koji je propisan drugim zakonom.

NAČELO RASPOLAGANJA INFORMACIJOM

• Ovlaštenik koji raspolaže informacijom ima pravo tu informaciju javno iznositi.

III. IZUZECI OD PRAVA NA PRISTUP INFORMACIJAMA IZUZECI I NJIHOVO TRAJANJE

• Ovlaštenik koji raspolaže informacijom ima pravo tu informaciju javno iznositi.
• (1) Tijela javne vlasti uskratit će pravo na pristup informaciji ako je informacija zakonom ili na osnovi kriterija utvrđenih zakonom proglašena državnom, vojnom, službenom, profesionalnom ili poslovnom tajnom ili ako je zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
• (2) Tijela javne vlasti mogu uskratiti pravo na pristup informaciji ako postoje osnove sumnje da bi njezino objavljivanje:
• 1) onemogućilo poduzimanje mjera i radnji radi sprječavanja i otkrivanja kažnjivih djela ili radi progona počinitelja kažnjivih djela,
• 2) onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje sudskog, upravnog ili drugog pravno uređenog postupka, izvr¬šenje sudske odluke ili kazne,
• 3) onemogućilo rad tijela koji vrše upravni nadzor, odnosno nadzor zakonitosti,
• 4) izazvalo ozbiljnu štetu za život, zdravlje, sigurnost ljudi ili za okoliš,
• 5) onemogućilo provođenje gospodarske ili monetarne politike,
• 6) ugrozilo pravo intelektualnog vlasništva, osim u slučaju izričitoga pisanog pristanka autora ili vlasnika.
• (3) Informacije kojima se uskraćuje pravo na pristup iz razloga navedenih u stavku 2. točki 6. ovoga članka postaju dostupne javnosti kada to odredi onaj kome bi objavljivanjem informacija mogla biti uzrokovana šteta, ali najduže u roku od 20 godina od dana kada je informacija nastala, osim ako zakonom ili drugim propisom nije određen duži rok.
• (4) Tijela javne vlasti odobrit će pristup u one dijelove informacije koji se s obzirom na prirodu svog sadržaja mogu objaviti.
• (5) Informacije su dostupne javnosti nakon što prestanu razlozi navedeni u ovom članku prema kojima tijelo javne vlasti uskraćuje pravo na pristup informaciji.

IV. POSTUPOVNE ODREDBE

Članak 9.

• Ako ovim Zakonom nije drukčije određeno, u postupku radi ostvarivanja prava na pristup informacijama na odgovarajući način primjenjuju se odredbe Zakona o općem upravnom postupku.

NAČINI OSTVARIVANJA PRAVA NA PRISTUP INFORMACIJAMA

Članak 10.

• Tijela javne vlasti obvezna su omogućiti pristup informacijama:
• 1) redovitim objavljivanjem određenih informacija, kako je to određeno posebnim zakonom ili drugim općim aktom, uz uvjet objave jedanput mjesečno, na primjeren i dostupan način radi upoznavanja javnosti,
• 2) neposrednim pružanjem informacije ovlašteniku koji je podnio zahtjev,
• 3) uvidom u dokumente i pravljenjem preslika dokumenata koji sadrže traženu informaciju,
• 4) dostavljanjem ovlašteniku koji je podnio zahtjev preslika dokumenta koji sadrži traženu informaciju,
• 5) na drugi način kojim se ostvaruje pravo na slobodan pristup informacijama.

ZAHTJEV

Članak 11.

• (1) Ovlaštenik ostvaruje pravo na pristup informaciji podno¬šenjem usmenog ili pisanog zahtjeva nadležnom tijelu javne vlasti.
• (2) Ako je zahtjev podnesen usmeno o tome će se sastaviti zapisnik, a ako je podnesen putem telefona ili drugog telekomunikacijskog uređaja sastavit će se službena zabilješka.
• (3) Pisani zahtjev sadrži: naziv i sjedište tijela javne vlasti kojem se zahtjev podnosi, podatke koji su važni za prepoznavanje tražene informacije, ime i prezime i adresu fizičke osobe podnositelja
• (4) Podnositelj zahtjeva nije obvezan navesti razloge zbog kojih traži pristup informaciji.
• (5) Podnositelj zahtjeva može u zahtjevu predložiti način na koji će tijelo javne vlasti učiniti informaciju dostupnom.

ZAHTJEV

Članak 11.

• (1) Ovlaštenik ostvaruje pravo na pristup informaciji podno¬šenjem usmenog ili pisanog zahtjeva nadležnom tijelu javne vlasti.
• (2) Ako je zahtjev podnesen usmeno o tome će se sastaviti zapisnik, a ako je podnesen putem telefona ili drugog telekomunikacijskog uređaja sastavit će se službena zabilješka.
• (3) Pisani zahtjev sadrži: naziv i sjedište tijela javne vlasti kojem se zahtjev podnosi, podatke koji su važni za prepoznavanje tražene informacije, ime i prezime i adresu fizičke osobe podnositelja zahtjeva, tvrtku, odnosno naziv pravne osobe i njezino sjedište.
• (4) Podnositelj zahtjeva nije obvezan navesti razloge zbog kojih traži pristup informaciji.
• (5) Podnositelj zahtjeva može u zahtjevu predložiti način na koji će tijelo javne vlasti učiniti informaciju dostupnom.

ROKOVI

Članak 12.

• (1) Na temelju usmenog ili pisanog zahtjeva tijelo javne vlasti obvezno je omogućiti podnositelju zahtjeva pristup informaciji najkasnije u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva.
• (2) U slučaju nepotpunog ili nerazumljivog zahtjeva tijelo javne vlasti pozvat će podnositelja zahtjeva da ga ispravi u roku od tri dana. Ako podnositelj zahtjeva ne ispravi zahtjev na odgovarajući način tijelo javne vlasti odbacit će rješenjem zahtjev kao nerazumljiv ili nepotpun.

USTUPANJE ZAHTJEVA

Članak 13.

• (1) Ako tijelo javne vlasti ne posjeduje, ne raspolaže ili ne nadzire informaciju, a ima saznanja o nadležnom tijelu, bez odgode, a najkasnije u roku od 8 dana od zaprimanja zahtjeva obvezno je ustupiti zahtjev tijelu javne vlasti koji posjeduje, raspolaže ili nadzire informaciju, o čemu će obavijestiti podnositelja.
• (2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, rokovi ostvarivanja prava na pristup informaciji računaju se od dana kada je tijelo javne vlasti zaprimilo ustupljeni zahtjev.

PRODUŽENJE ROKOVA

Članak 14.

• (1) Rokovi za ostvarivanje prava na pristup informaciji utvrđeni ovim Zakonom mogu se produžiti do 30 dana ukoliko se:
• 1) informacija mora tražiti izvan sjedišta tijela javne vlasti, 2) jednim zahtjevom traži veći broj različitih informacija.
• (2) O produženju rokova tijelo javne vlasti bez odgode će, a najkasnije u roku od 8 dana, obavijestiti podnositelja zahtjeva i navesti razloge zbog kojih je taj rok produžen.

RJEŠENJE O ZAHTJEVU

Članak 15.

• (1) Tijelo javne vlasti ne donosi posebno rješenje o prihva¬ćanju zahtjeva za pristup informaciji, već će o tom slučaju sastaviti službenu zabilješku.
• (2) Tijelo javne vlasti obvezno je donijeti rješenje o odbija¬nju zahtjeva:
• 1) ako se radi o slučajevima iz članka 8. stavka 1. i 2. ovoga Zakona, 2) ukoliko tijelo javne vlasti ne raspolaže, ne nadzire, niti ima saznanja gdje se informacija nalazi, 3) ukoliko je istom ovlašteniku omogućen pristup istoj informaciji u roku od 60 dana od podnošenja zahtjeva.
• (3) U slučaju kada je informacija već objavljena, tijelo javne vlasti obvezno je bez odgode obavijestiti podnositelja zahtjeva gdje je, kada i kako tražena informacija objavljena.

DOPUNA I ISPRAVAK INFORMACIJE

Članak 16.

• (1) Ukoliko ovlaštenik, na osnovi dokaza kojima raspolaže, smatra da informacija pružena na temelju zahtjeva nije točna ili potpuna, može zahtijevati njen ispravak, odnosno dopunu.
• (2) Tijelo javne vlasti obvezno je donijeti posebno rješenje o odbijanju zahtjeva ako smatra da nema osnove za dopunu ili ispravak dane informacije.

ŽALBA I UPRAVNI SPOR

Članak 17.

• (1) Protiv rješenja tijela javne vlasti, podnositelj zahtjeva može izjaviti žalbu čelniku nadležnog tijela javne vlasti, u roku od 8 dana od dana dostavljanja rješenja.
• (2) Drugostupanjska odluka po žalbi mora se donijeti i dostaviti bez odgode, a najkasnije u roku od 15 dana od dana podnošenja žalbe.
• Protiv drugostupanjske odluke, odnosno konačnoga prvostupanjskog rješenja tijela javne vlasti kojim se zahtjev odbija, podnositelj zahtjeva može tužbom pokrenuti upravni spor pred Upravnim sudom, u skladu s odredbama Zakona o upravnim sporovima. Postupak po tužbi je hitan.

ŽALBA I UPRAVNI SPOR

Članak 18.

• Tijelo javne vlasti dužno je voditi poseban službeni upisnik o zahtjevima, postupcima i odlukama o ostvarivanju prava na pristup informacijama u skladu s odredbama ovoga Zakona. Ustroj, sadržaj i način vođenja službenog upisnika propisat će podzakonskim propisom ministar nadležan za poslove opće uprave.

V. POSEBNE ODREDBE O TIJELIMA JAVNE VLASTI OBJAVLJIVANJE INFORMACIJA

Članak 20.

• (1) Neovisno o pojedinačnim zahtjevima kojima se traži ostvarivanje prava na pristup informaciji tijela javne vlasti obvezna su na prikladan način, u službenim glasilima ili na infor¬matičkom mediju objaviti posebno: 1) svoje odluke i mjere kojima se utječe na interese ovlaš¬tenika, s razlozima za njihovo donošenje, 2) informacije o svom radu, uključujući podatke o aktivnostima, organizaciji, troškovima rada i izvorima financiranja, 3) informacije o podnesenim zahtjevima, predstavkama, peticijama, prijedlozima, kao i drugim aktivnostima koje su korisnici poduzeli prema tijelu javne vlasti. 4) informacije o natječaju i natječajnoj dokumentaciji za javne nabave, u skladu sa Zakonom o javnoj nabavi.
• (2) tijela javne vlasti u čijoj je nadležnosti izrada nacrta zakona i podzakonskih akata dužna su objavljivati nacrte tih akata te omogućiti ovlaštenicima da se u primjerenom roku o njima očituju. Nacrti zakna i podzakonskih akata, pisana očitovanja korisnika i konačni prijedlozi navedenih akata objavljuju se na način propisan u stavku 1. ovoga članka.

JAVNOST RADA

• (1) Radi osiguravanja javnosti rada, tijela javne vlasti obvezna su svojim općim aktima utvrditi uvjete pod kojima se omo¬gućava neposredan uvid javnosti u njihov rad.
• (2) Tijela javne vlasti obvezna su javnost informirati o: 1) dnevnom redu zasjedanja ili sastanaka i vremenu njihovog održavanja, načinu rada tijela javne vlasti i mogućnostima neposrednog uvida u njihov rad, 2) broju osoba kojima se može istovremeno osigurati neposredan uvid u rad tijela javne vlasti pri čemu se mora voditi računa o redoslijedu prijavljivanja.
• (3) Tijela javne vlasti nisu dužna osigurati neposredan uvid u svoj rad ako se radi o pitanjima u kojima se po zakonu javnost, mora isključiti, odnosno ako se radi o informacijama koje su izuzete od prava na pristup informacijama prema odredbama ovoga Zakona.

SLUŽBENIK ZA INFORMIRANJE

Članak 22.

• 1) Tijelo javne vlasti obvezno je radi osiguravanja pristupa informacijama donijeti odluku kojom će odrediti posebnu službenu osobu mjerodavnu za rješavanje ostvarivanja prava na pristup informacijama
• (u daljnjem tekstu: službenik za informiranje).2) unapređuje način obrade, klasificiranja, čuvanja i objavljivanja informacija koje su sadržane u službenim dokumentima koji se odnose na rad tijela javne vlasti, 3) osigurava neophodnu pomoć podnositeljima zahtjeva u vezi s
• (4) Tijelo javne vlasti posebnom odlukom ustrojit će katalog informacija koje posjeduje, raspolaže ili nadzire, a koji sadrži sistematizirani pregled informacija s opisom sadržaja, namjenom, načinom osiguravanja i vremenom ostvarivanja prava na pristup.
• (5) Službenik za informiranje poduzima sve radnje i mjere potrebne radi urednog vođenja kataloga, a za što je neposredno odgovoran čelniku tijela javne vlasti.

ISKLJUČENJE ODGOVORNOSTI SLUŽBENIKA ZA INFORMIRANJE

Članak 23.

• Službenik za informiranje koji u dobroj vjeri, a radi točnog i potpunog obavješćivanja javnosti, izvan granica svojih ovlasti omogući pristup određenoj informaciji, ne može biti pozvan na odgovornost ako pristup takvoj informaciji ne podliježe ogra¬ničenjima iz članka 8. ovoga Zakona.

NADZOR NAD PROVOĐENJEM ZAKONA

Članak 24.

• Nadzor nad provođenjem ovoga Zakona provodi ministarstvo nadležno za poslove opće uprave.

IZVJEŠĆA

Članak 25.

• (1) Sva tijela javne vlasti dužna su ministarstvu nadležnom za poslove opće uprave dostaviti izvješće o provedbi ovoga Zakona na temelju podataka sadržanih u katalogu informacija iz članka 22. stavka 4. ovoga Zakona za prethodnu godinu najkasnije do 31. siječnja.
• (2) Ministarstvo nadležno za poslove opće uprave podnosi objedinjeno izvješće o provedbi ovoga Zakona Vladi Republike Hrvatske najkasnije do 28. veljače za prethodnu godinu.
• (3) Vlada Republike Hrvatske dužna je podnijeti izvješće o provedbi ovoga Zakona Hrvatskom saboru radi prihvaćanja najkasnije do 31. ožujka za prethodnu godinu, koje se nakon prihvaćanja objavljuje u »Narodnim novinama«.

VI. KAZNENE ODREDBE

Članak 26.

• (1) Pravna osoba s javnim ovlastima koja suprotno odredbama ovoga Zakona onemogući ili ograniči ostvarivanje prava na pristup informacijama kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom od 20.000,00 do 100.000,00 kuna.
• (2) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će i odgovorna osoba u tijelima javne vlasti novčanom kaznom od 5.000,00 do 10.000,00 kuna.
• (3) Novčanom kaznom od 1.000,00 do 8.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj fizička osoba koja ošteti, uništi, sakrije ili na drugi način učini nedostupnim dokument koji sadrži informaciju u namjeri da onemogući ostvarivanje prava na pristup informacijama.
• (4) Za prekršaj iz stavka 3. kaznit će se odgovorna osoba u tijelu javne vlasti novčanom kaznom od 5.000,00 do 10.000,00 kuna ili kaznom zatvora do šezdeset dana.

VII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 27.

• Pored izricanja kaznenih i stegovnih sankcija, u slučaju utvrđene odgovornosti na temelju neopravdane uskrate ili ogra¬ničenja ostvarivanja prava na pristup informaciji, tijelo javne vlasti obvezno je ovlašteniku prava na informaciju omogućiti ostvarivanje prava na pristup informaciji sukladno odredbama ovoga Zakona.

VII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 28.

• Tijela javne vlasti osigurat će organizacijske, materijalne, tehničke i druge uvjete za provođenje odredbi ovoga Zakona, u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Članak 29.

• Podzakonske propise iz članka 18. ovoga Zakona nadležni ministar donijet će najkasnije u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Članak 30.

• Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Zagreb, 15. oktobra 2003. HRVATSKI SABOR

Praksa

Peticija "Zaustavimo devastaciju Cvjetnog trga i Donjeg grada.

Pravo na grad i Zelena akcija u subotu počinju potpisivanje peticije protiv devastacije Cvjetnog trga

ZAGREB - Inicijativa Pravo na grad i Zelena akcija najavili su danas da u subotu, 10. veljače, počinju s potpisivanjem peticije protiv devastacije Cvjetnog trga i Donjega grada.

Udruge pozivaju građane da u subotu od 11 do 16 sati dođu na Cvjetni trg potpisati peticiju "Zaustavimo devastaciju Cvjetnog trga i Donjega grada".

Gradska vlast i privatni investitor, u dogovoru sklopljenom iza leđa građana, mimo procedure i suprotno postojećim propisima, planiraju rušenje u zaštićenoj povijesnoj jezgri i uništavanje kulturnog identiteta Zagreba, ističu udruge u peticiji.

U bloku na Cvjetnom trgu, a uskoro i u ostalim donjogradskim blokovima, planira se gradnja mimo javnog interesa sa sadržajima namijenjenim isključivo eliti i nedostupnima većini građana.Pretrpavanje blokova trgovačko-poslovnim sadržajima uzrokovat će prometno zagušenje centra Zagreba te potpuni kolaps javnog prijevoza, upozoravaju organizatori potpisivanja predstavke.

U peticiji se zahtijeva zaustavljanje gradnje trgovačkog, poslovnog i stambenog centra Hoto grupe na Cvjetnom trgu, te planiranje projekata u donjogradskim blokovima prema načelima pažljive obnove i revitalizacije, uz jasno utvrđivanje javnog interesa kroz sudjelovanje građana i neovisne struke.

Traži se i zaustavljanje gradnje novih javnih garaža, kako je i zabranjeno postojećim Generalnim urbanističkim planom (prostor zabrane je omeđen Kačićevom, Vodnikovom, Branimirovom, Borninom, Bauerovom, Vlaškom, Ribnjakom i Mikloušićevom ulicom). Pravo na grad i Zelena akcija također zahtijevaju proširenje pješačke zone u centru Zagreba. (Hina)

Jutarnji list Objavljeno: 08.02.2007

http://www.jutarnji.hr/pravo-na-grad-i-zelena-akcija-u-subotu-pocinju-potpisivanje-peticije-protiv-devastacije-cvjetnog-trga/212143/

Horvatinčić dobio Cvjetni trg!

Zastupnici zagrebačke Gradske skupštine prihvatili su većinom glasova vladajuće koalicije SDP-HSS-HSU te dva zastupnika HDZ-a Detaljni plan uređenja bloka kod Cvjetnog trga, premda je dio zastupnika SDP-a bio suzdržan.

Profit ujedinio stranke

Odluka donesena unatoč peticiji koju je potpisalo 50.000 građana Za Detaljni plan uređenja (DPU) bloka kod Cvjetnog trga od ukupno 39 nazočnih zastupnika glasovalo je 23 zastupnika, među kojima i dva HDZ-ova.

Protiv je bilo osam, a osam zastupnika bilo je suzdržano, među kojima sedam SDP-ovaca.

U trosatnoj burnoj raspravi oporbeni su se zastupnici zauzimali za oživljavanje Donjeg grada, ali uz poštivanje tradicije. Napomenuli su i da ne treba zanemariti peticiju 50.000 građana i "dovlačiti" promet u središte grada gradnjom podzemnih garaža.

Pročelnik Gradskog zavoda za prostorno uređenje Ivica Fanjek naglasio je u uvodu kako je stajalište Zavoda da treba urediti neuređena dvorišta u Donjem gradu. "Da se uđe u donjogradske blokove, odlučeno je kad se vidjelo da se u njima može naći javni interes", rekao je. Dok je Doris Kažimir, pročelnica Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode, izlagala o konzervatorskim podlogama bloka Cvjetnog trga, zastupnica HNS-a Morana Paliković-Gruden prosvjedovala je zbog toga što duljinom izlaganja Kažimir krši Poslovnik.

"U tom propagandnom izlaganju obrazlaže se projekt, a ne govori o zaštiti", ustvrdila je Paliković-Gruden. Predsjednica Gradske skupštine, Tatjana Holjevac, odgovorila joj je da je dopustila dulje izlaganje pročelnici zbog velikog zanimanja javnosti.

Doris Kažimir je, govoreći o kućama u bloku kod Cvjetnog trga, kazala da za tzv. Vidrićevu kuću sagrađenu 1865. ne postoje podaci ni o vlasniku ni o projektantu te da se sadašnje stanje kuće "ne može povezati s podatkom da je tu rođen Vladimir Vidrić". Zastupnici zagrebačke Gradske skupštine prihvatili su Detaljni plan uređenja bloka kod Cvjetnog trga Kuća je rekonstruirana 50-ih godina (20. stoljeća), a sačuvala se tek krovna konstrukcija i stubište. Kuća je napuštena zadnjih 10-12 godina", navela je. Također je rekla da za uređenje bloka Cvjetnog trga treba srušiti dvije ulične građevine, dvorišne građevine Stomatološkog fakulteta i kina, a na adresi Trg Petra Praradovića 5 izgradila bi se zamjenska ulična građevina. U odnosu na idejni projekt smanjena je i visina dvorišnih građevina, izvijestila je. "U središtu Beča, primjerice, nalaze se 22 podzemne garaže, a u cijelom gradu 209", napomenula je.

U raspravi zastupnica Danira Bilić je u ime Kluba HDZ-HSLS ocijenila da gradske vlasti progovaraju o uređenju i razvoju grada tek kad se javi investitor sa svojim idejama. To, kazala je, pokazuje da nemaju vlastitu viziju razvoja grada te kako HDZ smatra da nije primjereno riješeno pitanje ulaza u podzemnu garažu iz Varšavske ulice. "Protiv smo ignoriranja tradicije srednje klase građana i peticije s 50.000 potpisa", kazala je Alenka Košiša Čičin-Šain u ime Kluba HNS-a. Napomenula je kako je potrebna analiza svih donjogradskih blokova u cjelini da bi se unaprijed znalo što se, gdje i kako može graditi. Jelena Pavičić-Vukičević iz Kluba zastupnika SDP-a smatra "da kontroverze, polemike i prosvjedi zbog bloka Cvjetnog trga teško imaju realno utemeljenje". "Puno toga smo čuli protiv, ali malo drukčijih prijedloga - a Donji grad propada", rekla je, istaknuvši kako je i u programu zagrebačkog SDP-a revitalizacija grada. Miroslav Rožić (neovisni zastupnik) ustvrdio je da su pješačke zone u središtu "civilizacijski doseg" i da to ne bi trebalo dirati gradnjom podzemnih garaža i "dovlačenjem prometa u središte grada". Pročelnik Fanjek je napomenuo kako je, nakon donošenja DPU-a Ilica - Preobraženska - Preradovićev trg - Varšavska - Gundulićeva, potrebno naći rješenje za najprikladniji ulaz u taj blok.

Objavljeno 31.01.2008.
Dnevnik.hr

http://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/zagrebacka-skupstina-raspravlja-o-cvjetnom-trgu.html

Peticija za besplatno obrazovanje

PETICIJA KOJOM TRAŽIMO PRAVO NA BESPLATNO OBRAZOVANJE

1. Obrazovanje je javno dobro, a ne roba, i kao takvo mora biti dostupno svima pod jednakim uvjetima. Stoga tražimo pravo na besplatno obrazovanje kroz zakonsko osiguranje potpunog javnog financiranja obrazovanja na svim razinama visokog obrazovanja, bez smanjenja upisnih kvota.

2. Tražimo strategijsku prenamjenu sredstava državnog proračuna u sektor obrazovanja vođenu načelima društvene solidarnosti i socijalne osjetljivosti te idejom da je obrazovanje javno dobro.

3. Tražimo transparentnost financiranja cjelokupnog sustava znanosti i obrazovanja.

4. Također zahtijevamo da se svi zakoni koji se odnose na znanost i visoko obrazovanje prije upućivanja u saborsku proceduru daju na očitovanje svim znanstvenim i visokoobrazovnim institucijama.

Slobodni Filozofski
Dnevnik.hr

http://www.slobodnifilozofski.com/2009/04/grupa-za-peticiju-trazi-volontere.html

Na Sveučilištu u Zagrebu manje mjesta, školarine ostaju iste Od 8.996 novih brucoša, samo će njih 3.200 studirati bez plaćanja, odnosno na teret Ministarstva

Senat Sveučilišta u Zagrebu donio je odluku o kvotama i studentskim participacijama za iduću akademsku godinu, u odnosu na prošlu godinu je za oko 170 manje upisnih mjesta, dok će školarine ostati iste, rečeno je na današnjoj konferenciji za novinare. Osigurano je 8.996 slobodnih mjesta za upis u prvu godinu, od čega 930 mjesta za izvanredne studente. Oko 3.200 studenata studirat će na teret Ministarstva, njih oko 2.900 participirat će po linearnom modelu plaćanja, a 2250 studenata plaćat će maksimalni iznos participacija, koji se u idućoj akademskoj godini neće povećavati - ostat će između dvije tisuće i 9,5 tisuća kuna.

Rektor Sveučilišta u Zagrebu Aleksa Bjeliš je izvijestio da kvote i participacije još nisu određene za Ekonomski, Filozofski i PMF jer su studenti uložili veto na odluke fakultetskih vijeća. Radi toga će Sveučilište 30. ožujka imati izvanrednu sjednicu, a do tada bi fakulteti, nakon konzultacija sa studentima, trebali dovršiti svoje prijedloge, najavio je Bjeliš. Na Ekonomskom fakultetu studenti upozoravaju na nedostatne kvote na nekim diplomskim programima, na PMF-u su nezadovoljni što je povećan broj studenata koji bi participirali na prvoj godini, dok studenti Filozofskog fakulteta očekuju odgovore na prošlogodišnje najave o mogućem oslobađanju prve godine od participacije. Fakulteti imaju rok od osam do 15 dana za sazivanje vijeća i u drugom navratu veto se ne može dati, a ako studenti na Senatu ulože veto zakazat će se još jedna sjednica Senata. Bjeliš očekuje da će dekani ta tri fakulteta narednih dana imati aktivno razdoblje sa svojim studentima, no ne boji se da bi mogao biti ugrožen početak nove akademske godine.

Upitan o nacrtu zakona o sveučilištima, Bjeliš je rekao da bi zakonodavstvo trebalo donositi cjelovita, a ne parcijalna rješenja. Upozorio je da je pitanje hoće li, s obzirom na sadašnju nezahvalnu situaciju na području istraživačkog sektora i elementarnih djelatnosti, Sveučilište izdržati međunarodnu konkurentnost. Rekao je da se sadašnjom verzijom zakona predviđa uvođenje Sveučilišnog vijeća koje bi imalo veće ovlasti od sadašnjeg Sveučilišnog savjeta, što otvara nova pitanja. Pozitivnim je ocijenjeno što bi se time dogovarali trogodišnji, fiksni i zajamčeni sporazumi u sustavu financiranja, a zamjerka je što bi u tom tijelu bili aktualni političari ili dužnosnici, a ne vrhunski stručnjaci kako je to na europskim sveučilištima. Studentski izbori, najavljeno je, trebali bi se održati u drugoj polovici travnja, nakon što studenti dovrše pravilnik o provedbi izbora.

Objavljeno 17. mart 2010.
Metro Portal
Dnevnik.hr

http://metro-portal.hr/vijesti/zagreb/na-sveucilistu-u-zagrebu-manje-mjesta-skolarine-ostaju-iste

Od sljedeće akademske godine besplatan studij za sve brucoše na preddiplomskim i diplomskim studijima

30. mart 2010.

Svim redovitim studentima koji od sljedeće akademske godine upišu prvu godinu studija - kako preddiplomskog, tako i diplomskog - na nekom od javnih visokih učilišta u Hrvatskoj, troškovi školarina u cjelini će biti pokriveni iz državnog proračuna.

Jedini uvjet da svaki od tih studenata zadrži pravo besplatnog studiranja i na svim višim godinama bit će da redovito ispunjava svoje studijske obveze. Pri tome kriterije kojima se određuju studijske obveze pojedinih studijskih programa, u skladu s Ustavnom i Zakonom zajamčenom autonomijom sveučilišta i sveučilišnom samoupravom, samostalno propisuju visoka učilišta.

Radi potpunog objašnjenja, treba istaknuti kako visoka učilišta autonomno donose i odluke o iznosu školarina za pojedine studijske programe. Međutim, neovisno o iznosima koje samostalno odrede pojedina visoka učilišta, troškovi školarina za sve redovite studente koji budu redovito ispunjavali studijske obveze bit će pokriveni sredstvima iz državnog proračuna. Na taj će način za sve studente koji budu uredno ispunjavali svoje studijske obveze, studij biti u cjelini besplatan od početka pa do završetka.

preuzeto sa službenih stranica MZOŠ-a

http://www.slobodnifilozofski.com/2010/04/odluka-ministarstva-znanosti.html

Peticija o ulasku Hrvatske u NATO

Peticija za referendum o NATO-u U pedesetak hrvatskih gradova počelo je potpisivanje peticije kojom se traži referendum o ulasku u NATO. Peticiju je pokrenula građanska inicijativa Odbor za referendum o NATO-u kada je postalo jasno da Sabor, unatoč mnogobrojnim zahtjevima, ne misli referendumom provjeriti mišljenje građana o priključenju Sjevernoatlantskom savezu. Glavno pitanje bit će "Želite li da Republika Hrvatska postane članica Sjevernoatlantskog ugovora - NATO-a". Odbor za referendum okuplja četrdesetak nevladinih udruga. Glasnogovornik Odbora Aleksandar Hatzivelkos izjavio je jučer da Odbor nije ni za ni protiv ulaska RH u NATO, nego da se zauzima za raspisivanje referenduma na kojem bi se građane pitalo što misle o tome.(HRT)

29. mart 2008.
Poslovi.hr

http://www.poslovni.hr/75136.aspx

PRIOPĆENJE ZA MEDIJE U Zagrebu, 29. aprila 2008. Odbor za referendum o NATO-u je tijekom travnja proveo akciju prikupljanja potpisa, kako bi se prema Zakonu o referendumu raspisao referendum o ulasku Republike Hrvatske u NATO savez. U toj akciji je prikupljen 126 392 potpis građana Republike Hrvatske s pravom glasa. U skladu sa Zakonom o referendumu, Odbor je zatražio primanje kod predsjednika Sabora, gospodina Luke Bebića, kako bi prikupljene potpise dostavili hrvatskom Saboru. Odbor je također iskazao želju da gospodinu Bebiću predstavi tri inicijative nastale na iskustvima stečenima u akciji "Odluka narodu - NATO na referendum":

1. zahtjev za raspisivanjem referenduma o ulasku Republike Hrvatske u NATO savez

2. zahtjev za promjenom Zakona o referendumu

3. zahtjev za utvrđivanjem točnog broja birača na biračkim popisima Republike Hrvatske

Radi kvalitetnog predstavljanja tih inicijativa Saboru i široj političkoj javnosti, Odbor za referendum je zatražio primanje kod svih klubova zastupnika u hrvatskom Saboru, kod saborskog Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav, te kod predsjednika Republike Hrvatke, gospodina Stipe Mesića. glasnogovornici Odbora za referendum

Lana Vego
Aleksandar Hatzivelkos

Peticija za referendum o NATO-u nije uspjela

U dva tjedna nevladine udruge podržalo 150.000 građana

Organizatori tvrde da su imali prekratak rok
Reuters

Nevladine udruge nisu uspjele prikupiti 450.000 potpisa na peticiji za referendum. Nakon dva tjedna prikupljeno je malo više od 150.000 potpisa, izvještava HTV. Organizatori tvrde da su im financijska sredstva bila ograničena, rok od dva tjedna za prikupljanje potpisa prekratak, a broj potpisa koje je trebalo prikupiti - gotovo pola miljuna - prevelik.

Problem JMBG-a

Problem JMBG-a Analitičari smatraju da akcija nije bila dovoljno dobro organizirana i da je nisu dovoljno poduprli ni mediji niti istaknute javne osobe. Anđelko Milardović iz Centra za politološka istraživanja smatra da je kampanja trebala biti bolje pripremljena. Naveo je primjer Švicarske, Austrije i skandinavskih zemalja u kojima se svaka važnija odluka donosi na referendumu. Glasnogovornik Odbora Aleksandar Hatzivelkos ističe da su ‘izrazito zadovoljni odazivom koji je akcija dobila kod građana’, ali i da su ih zatekli problemi na koje nisu računali. Primjerice, akcija je u javnosti dobila prizvuk anti-NATO inicijative, iako se Odbor ni u jednom trenutku nije izjasnio protiv članstva Hrvatske u Savezu. Problem im je predstavljao i Zakon o referendumu koji propisuje da se moraju prikupljati i jedinstveni matični brojevi građana, izvještava Glas Slavonije.

Dobar iskorak

Problem JMBG-a Organizatori peticije smatraju da je ova inicijativa ipak bila velik iskorak za demokraciju u Hrvatskoj. - Zbog JMBG-a smo morali odbiti dvadesetak posto potpisa. Imati zakon u kojem se traži broj koji je u međuvremenu postao tajan nema nikakvog smisla - kazao je Hatzivelkos. Odbor nije dobio sustavnu podršku ni jedne političke stranke, ali su peticiju potpisali pojedini političari, poput SDP-ovca Zorana Milanovića.

Prestorg zakon Organizatori peticije prikupljene će potpise predat i Saboru, a potaknut će i raspravu o izmjeni zakona o referendumu koji je, kako smatraju, prestrog i ograničava građanske inicijative. Iz akcije bi trebala proizići i inicijativa za sređivanje popisa birača. - Broj birača je nerealan, a to nije problem samo ove akcije, nego mnogo širi problem - napomenuo je glasnogovornik. Prema najavama, Odbor za referendum precizne podatke imat će 15. travnja.

Objavljeno 13. aprila 2008.
Metro portal

http://metro-portal.hr/vijesti/hrvatska/peticija-za-referendum-o-nato-u-nije-uspjela

Na vrh

NOVI ZELAND: Podnošenje peticija Donjem domu

Uvod (o peticijama)

Pitanje: Šta je to peticija?
Odgovor: Potpisani zahtev za preduzimanje određenih mera od strane Doma. Peticija je dokument namenjen isključivo Donjem domu koji je potpisala jedna ili više osoba i zahteva da Dom preduzme jasno definisane mere po pitanju javne politike ili zakona, ili da obradi javnu ili privatnu žalbu.

Pitanje: Ko može da inicira ili potpiše peticiju??
Odgovor: Svako može da potpiše peticiju. Svako bez obzira na uzrast može da podnese peticiju Donjem domu, uključujući i korporacije i nekorporativna tela koja imaju status pravnog lica.

Pitanje: Da li bi i Vi trebalo da napišete peticiju Domu?
Odgovor: Možete se obratiti Domu peticijom ukoliko ste već iskoristili sve druge opcije. Pisanje peticije Domu trebalo bi da bude poslednja opcija. Kada nema drugog načina, ili kada su već iskorišćena druga sredstva omogućena Zakonom, možete da se obratite Domu peticijom.

Termini korišćeni u ovoj publikaciji

Glavni peticionar osoba kao predstavnik organizacije koja pokreće peticiju. Glavni peticionar je uglavnom osoba koja je inicirala ili organizovala peticiju i koju određeni odbor poziva da predoči dodatne informacije o peticiji.

Povedite računa da je ova osoba jasno naznačena na peticiji. Ova knjižica pisana je pod pretpostavkom da ste Vi glavni peticionar.

Zahtev – Sažeta izjava kojom se objašnjava koje mere peticionar očekuje da Dom preduzme.

Uvodno pismo – Deo peticije u kojoj je naznačen glavni peticionar, poslanik/ca koji predstavlja peticiju i sadrži tekst zahteva (Formular OC 1).

Formulari na kojima se prikupljaju potpisi – Formular na kome je naznačeno kome je peticija upućena (tj. Donjem domu), zahtev peticije, i takođe naznačeno mesto gde se upisuju potpisi (Formular OC 2).

Pravna sredstva – Pravne mere koje su garantovane Zakonom kao način postupanja po peticiji. Uključuju i mogućnost da ombudsman istraži slučaj.

Poslanik/ca koji predstavlja peticiju – Poslanik koji je prihvatio da za Vas predstavi peticiju i u tom svojstvu potpisuje uvodno pismo.

Pisarnica – Sekretarijat Donjeg doma. Institucija koja je odgovorna za proveravanje peticija u odnosu na odredbe Poslovnika (pravila i procedure Donjeg doma) i za pružanje podrške članovima relevantnog odbora u obradi peticija.

Ombudsman – Kancelarija ombudsmana može da istražuje i razmatra odluke, preporuke ili predložene mere koje se tiču administracije u vladinim telima, organizacijama pri vladi i lokalnim vlastima. Na sajtu www.ombudsmen.govt.nz možete dobiti informacije da li Vaš slučaj spada pod njihovu nadležnost ili ne, ili u kancelarijama u Velingtonu, Okladnu ili Krajstčerču, ili pismenim putem PO Box 10-152, The Terrace, Wellington.

Kako pripremiti peticiju

Šta treba napisati

Razmatranje svih ponuđenih pravnih sredstava: Proverite koji su sve pravni lekovi mogući, uključujući i obraćanje ombudsmanu. Peticija neće biti prihvaćena ukoliko niste iscrpeli sve druge opcije ili ukoliko je problemu koji se predstavlja peticijom u stvari mesto na sudu. Ovo ograničenje odnosi se i na situacije kada imate pravo žalbe na presudu ili čekate presudu.

Kako napisati zahtev: Zahtevi moraju da budu na engleskom ili maorskom jeziku; obraćajte se sa poštovanjem i umerenim tonom; tražite od Donjeg doma da preduzme jasne mere; ne pišite o stvarima koje nisu tema peticije.

Provera zahteva: Kontaktirajte pisarnicu da proverite da li Parlament (u ovom sazivu) nije već odlučivao o nekoj peticiji sa sličnim zahtevom/sadržajem. (Kontakt: 04 471 9999; poštanska adresa: Kancelarija službenika Donjeg doma Parlamenta, Velington; i-mejl petitions@clerk.parliament.govt.nz)

Priprema uvodnog pisma za peticiju i potpis: Potpišite uvodno pismo (vidi Formular OC 1) i naznačite kontakt adresu na koju treba da se šalju odgovori u vezi peticije.

Ukoliko peticija potiče od korporacije ili nekorporativne organizacije, zvanično ovlašćeno lice mora da potpiše prednji deo formulara predate peticije u ime organizacije, tj. korporacije.

Ukoliko je organizacija deo korporacije van Novog Zelanda, ovlašćeni advokat može da potpiše prednji deo formulara predate peticije. Pisanje zahteva: U uvodnom pismu zahteva peticije pišite čitko ili ih iskucajte.

Priprema formulara na kojima će se upisivati potpisi i prikupljanje potpisa: Pri sakupljanju potpisa na formularima potpisnici nisu obavezni da napišu adresu; osim lica koja žele da podrže peticiju, a usled objektivnih okolnosti, nisu u stanju da potpišu peticiju (osoba koja potpisuje za osobu koja želi da potpiše ali nije u mogućstvu mora da navede tu činjenicu pored potpisa); potpisi moraju da budu originalni – u obzir se neće uzimati fotokopija, faks, skeniran, nalepljeni ili drugačije stavljeni na papir).

Peticije koje nisu valjane:
Neke od okolnosti pod kojima će peticije biti odbačene navedene su u nastavku.

• Peticije moraju da budu upućene direktno Donjem domu. Peticije koje su adresirane na Generalnog guvernera, ministrima ili bilo kom drugom telu ili osobi, nisu parlamentarne peticije i stoga su neprihvatljive.
• Pitanja koja su u nadležnosti ombudsmana. Ukoliko je pitanje kojim se Vaša peticija bavi nešto što bi trebalo da istraži Ombudsman, onda se prvo morate obratiti njemu ili njoj.
• Prvo morate iskoristiti sve pravne lekove. Peticija neće biti prihvaćena ukoliko prvo niste iskoristili sve pravne lekove ili ukoliko pitanje formulisano u peticiji treba rešavati na sudu. Ovo ograničenje odnosi se i na situacije kada imate pravo žalbe na presudu ili čekate presudu.
• Vaša peticija se mora razlikovati od ranijih peticija koje je Dom već razmatrao. Ukoliko je sadržaj peticije isti kao u nekoj prethodnoj peticiji koju je Parlament (u trenutnom zasedanju) već razmatrao i o njoj je doneo odluku, ona će svakako biti odbačena. Takva peticija možda može da bude prihvaćena ukoliko su prikupljeni novi dokazi u odnosu na njeno prethodno razmatranje.

Predstavljanje peticije

Uloga poslanika/ca

Poslanici/ce predstavljaju peticije Domu: Kada je peticija u potpunosti spremna, zatražićete od poslanika iz vaše izborne jedinice da je predstavi.

Poslanik/ca predstavlja peticiju tako što je predaje službeniku pisarnice.

Predstavljanje peticije ne znači da se poslanik/ca slaže sa njenom sadržinom.

Poslanik ili poslanica nije obavezan/na da predstavi peticiju. Poslanik/ca koji predstavlja peticiju dužan/na je da potpiše uvodno pismo (vidi formular OC 1).

Uloga Službenika Doma

Peticije proverava službenik pisarnice. Nakon što mu je peticija predata, on/ona je proverava. Ukoliko je Vaša peticija u skladu sa pravilima naznačenim od strane Doma, biće predstavljena. Ukoliko peticija nije u skladu sa pravilima, biće vraćena poslaniku/ci.

Predstavljanje peticije Domu

Peticije se predaju odboru, a Dom se obaveštava o tome. Nakon što je peticija predstavljena, predaje se određenom odboru čija je delatnost relevantna za pitanje peticije.

Predstavljanje predatih peticija uglavnom je prva stavka dnevnog reda nakon 14 časova tokom svakog zasedanja. Službenik pisarnice čita ime glavnog peticionara i kratak opis zahteva svake peticije. Nema rasprave.

Kroz kakav proces prolazi peticija?

Kako odbori razmatraju peticiju?

Odbori mogu tražiti dodatne podneske: Kada je Vaša peticija predata odboru, na njemu je da odluči kako će postupati sa njom nadalje. Moguće je da će od Vas tražiti dodatne informacije (podnesak). Može se tražiti i da dodatno objasnite specifičnu prirodu peticije. Podnesak morate predati u pismenoj formi. Odbor takođe može tražiti podneske od vladinih tela i drugih relevantnih strana.

Dodatne informacije odbori mogu i da čuju: Odbori mogu i da saslušaju predstavljanje dokaza. Ukoliko želite da dobijete priliku da im se lično obratite, jasno napišite to u podnesku. Očekuje se da sami platite putne i druge troškove u vezi sa izlaganjem.

Dodatne informacije o pisanju podneska: Besplatan primerak izdanja Kako napisati podnesak za parlamentarni odbor možete naći u Pisarnici ili na www.parliament.nz

Dodatna pitanja službeniku pisarnice : Ukoliko imate bilo kakva dodatna pitanja u vezi sa razmatranjem Vaše peticije od strane odbora, pošaljite ih odborniku.

Predlozi odbora: Kada je reč o izveštavanju Donjem domu o peticiji, odbor ima nekoliko opcija. Među njima su: izveštaj sa preporukama i izveštaj bez preporuka; ukoliko je peticija razmatrana zajedno sa nekom drugom stavkom dnevnog reda, odbor to može da uvaži i da peticiju priključi izveštaju o toj stavci. Ukoliko odbor ne sačini ni jednu preporuku, neće biti preduzete dalje mere po pitanju Vaše peticije.

Bićete obavešteni o predstavljanju Vaše peticije: Nakon predstavljanja izveštaja o peticiji Domu, odbornik će Vas obavestiti o rezultatu njegovog razmatranja.

Slanje izveštaja Vladi

Mere Vlade po pitanju dobijenih izveštaja o peticijama: Svaki izveštaj sa preporukama određenog odbora Vladi, upućuje se Vladi. Ukoliko ih je preduzela, Vlada mora da izvesti o kojim merama za sprovođenje preporuka je reč. Izveštaj Vlade mora da bude sačinjen u roku od 90 dana od dana predstavljanja izveštaja odbora. Vladin izveštaj o peticiji predstavlja se Donjem domu u formi parlamentarnog dokumenta (Vladin dokument kojim se najavljuju nove politike i mere koje će biti preduzete). Odštampan je i dostupan preko veb sajta parlamenta.

Peticije

Šta se dešava sa peticijom kada istekne mandat Parlamenta?

Pri isteku mandata Parlamenta svi poslovi koji stoje da budu završeni pred Donjim Domom, uključujući i poslove određenih odbora, nastavljaju se sa radom novog saziva Parlamenta. Ukoliko se Vaša peticija nalazi pred određenim odborom, i ona će morati da sačeka zasedanje novog saziva, a zatim će novi saziv parlamenta odlučiti da li će je razmatrati. Ukoliko nakon promene saziva Vaša peticija nije obnovljena, možete da ponovo podnesete istu peticiju.

Dodatne informacije

U Apendiksu 3 nalazi se ceo proces za podnošenje peticija izlistan u odnosu na redosled dešavanja. Ukoliko su Vam potrebne dodatne informacije o proceduri, konsultujte se sa Glavni referemt u pisarnici Donjeg doma, (04) 471 9999.

Publikacije na internet stranici

Kancelarija službenika izdaje razne materijale o radu Parlamenta. Možete ih naći na internet stranici www.parliament.nz

Apendiks 1

(Formular OC 1)

Uvodno pismo – preporučeni format

Donjem Domu
Podnosilac peticije: IME (MOLIMO VAS DA PIŠETE ČITKO)
ADRESA: (MOLIMO VAS DA PIŠETE ČITKO)

POTPIS:

I - NAVEDITE BROJ – DRUGIH

Sa poštovanjem tražimo:

Da:..............................................................................
..............................................................................
..............................................................................

Apendiks 2

(Formular OC 2)

Formular za potpise – preporučeni format

Donjem Domu
_______________________________________________________________________________
_______________________________________________________________________________
_______________________________________________________________________________
(SPISAK ZAHTEVA)

Ovaj formular treba da bude predat zajedno sa formularom OC 1 ili sličnim formularom upućenom Donjem domu, sa imenom i adresom osobe koja preuzima svu dalju komunikaciju u vezi sa peticijom.

Apendiks 3

• Glavni peticionar započinje peticiju, prikuplja potpise i potpisuje peticiju.
• Pisarnica daje savete.
• Peticionar stupa u kontakt sa članom Parlamenta koji će predstaviti peticiju.
• Peticija se dostavlja pisaru i proverava.
• Ukoliko peticija nije u skladu sa propisima…
• Peticija se predstavlja i dodeljuje određenom odboru.
• Moguće je od glavnog peticionara i potpisnika/zainteresovanih strana tražiti dodatni podnesci.
• Odbor razmatra peticiju.
• Odbor može Donji dom da izvesti o peticiji i preporuči koje mere da se preduzmu.
• Ukoliko odbor ne da preporuku…
• Peticija se tu okončava?.
• Ukoliko odbor da preporuku…
• …peticija se predstavlja Vladi.
• Vlada je obavezna da u roku od 90 dana od predstavljanja preporuka odbora izvesti o merama preduzetim (ako ih preduzima) u cilju sprovođenja preporuka odbora.

Na vrh

EVROPSKI PARLAMENT: Pravila i procedure pisanja peticija

Pisanje peticija Evropskom parlamentu

Pravo na podnošenje peticija je jedno od osnovnih prava građana i građanki Evrope:

Bilo koji građanin ili građanka može u bilo kom trenutku, kao pojedinac ili u grupi, da iskoristi svoje pravo na podnošenje peticije Evropskom parlamentu u skladu sa članom 194 Ugovora o Evropskoj zajednici.

Bilo koji građanin ili građanka Evropske unije, ili neko sa boravištem u državi članici, može pojedinačno ili u grupi da se obrati Evropskom parlamentu peticijom čija tema mora direktno da se tiče te osobe ili osoba i da spada u domen nadležnosti Evropske unije. Bilo koja kompanija, organizacija ili udruženje takođe uživa to pravo na peticiju koje garantuje Ugovor.

Peticija može biti u formi žalbe ili zahteva i može da se tiče javnih ili privatnih interesa. Peticija može da bude zahtev pojedinca, žalba ili primedba na način na koji se sprovodi zakon EU ili apel Evropskom parlamentu da zauzme stav po nekom pitanju. Pomenute peticije daju Evropskom parlamentu priliku da skrene pažnju na svaku vrstu kršenja ljudskih prava građana Evropske unije od strane države članice ili lokalnih vlasti ili drugih institucija.

Ko može da podnese peticiju?

Peticiju možete podneti ako ste:

• građanin ili građanka Evropske unije
• imate boravište u državi članici Evropske unije
• član ili članica udruženja, kompanije, organizacije (fizičko ili pravno lice) sa sedištem u državi članici Evropske unije.

Šta može da bude tema peticije?

Sadržaj peticije mora da bude u okviru nadležnosti ili odgovornosti Evropske unije, kao na primer:

• Vaša prava, navedena u Ugovorima, kao građanina ili građanke Evropske unije
• ekološka pitanja
• zaštita potrošača
• slobodno kretanje lica, robe i usluga, zajedničko tržište
• pravo na rad i socijalna pitanja
• uvažavanje profesionalnih kvalifikacija
• drugi problemi u vezi sa implementacijom EU zakona

Napomena: Peticije se ne tiču zahteva za pristup informacijama, niti se bave opštim komentarisanjem politike Evropske unije.

Peticija mora biti napisana na jednom od zvaničnih jezika Evropske unije.

Kako se šalje peticija?

Postoje dva načina za slanje peticije:

• poštom
• popunjavanjem formulara na internet stranici

Peticija treba da je napisana tako da smisleno objašnjava problem i da sadrži sve bitne činjenice a izostavlja suvišne. Treba da je napisana jasno i čitko i može joj se pridodati kratak opis problema.

Ukoliko peticiju šaljete poštom:

Ukoliko želite da peticiju predate u pisanoj formi (na papiru), ne morate da pratite neku definitivnu formu. Ipak, generalno Vaša peticija mora da:

• sadrži Vaše ime, nacionalnost i stalnu adresu (ukoliko je predlagač peticije grupa, onda mora da sadrži ime, nacionalnost, stalnu adresu predstavnika grupe ili prvog potpisnika);
• mora da bude potpisana.

Peticiji možete da dodate priloge, uključujući kopije dokumenata koje imate u vezi sa slučajem. Peticiju šaljete na sledeću adresu:

Evropski parlament
Predsednik Evropskog parlamenta
Rue Wiertz
B-1047 BRUSSELS

Ukoliko peticiju šaljete putem internet stranice:

Ako želite da podnesete peticiju popunjavanjem formulara na internet stranici, trebalo bi da:

• pročitate informacije i instrukcije date na stranici o peticijama na veb sajtu Evropskog parlamenta i zatim
• popunite onlajn formular i pritisnete „pošalji“.

Ubrzo nakon što ste poslali peticiju koristeći onlajn formular, dobićete elektronsku potvrdu da je formular primljen. Peticija se zatim prosleđuje Odboru za peticije koji je nadležan za rukovođenje procesom prosleđivanja peticija i formulisanja preporuka i zaključaka za svaku peticiju. Peticije koje sadrže uvredljive reči ili nisu smislene, Odbor neće dalje obrađivati, niti će na njih odgovarati. Svu dalju komunikaciju Odbor za peticije će obavljati redovnom poštom. Ukoliko imate dodatne informacije ili dokumente koje želite da priložite uz peticiju, pošaljite ih poštom (navedite broj peticije) na sledeću adresu:

Committee for Petitions
The Secretariat
Rue Wiertz
B-1047 BRUSSELS

Pravila procedure Parlamenta Evropske unije

Pravila procedure Parlamenta Evropske unije

Deo VIII: Peticije

Pravilo 201: Pravo na peticiju

• 1. Svaki građanin i građanka Evropske unije i svako fizičko ili pravno lice koje ima prebivalište ili registrovanu kancelariju u državi članici, ima pravo da se, samostalno ili u grupi, Parlamentu obrati peticijom i to po pitanjima koja spadaju u nadležnost Evropske unije i koja se lično i neposredno tiču tog lica, odnosno grupe lica.
• 2. Peticije predate Parlamentu moraju da sadrže ime, nacionalnost i stalnu adresu svakog potpisnika ili potpisnice.
• 3. Ukoliko je peticiju potpisalo nekoliko fizičkih ili pravnih lica, potpisnici moraju da odrede predstavnika i zamenika predstavnika koji će se voditi kao (glavni) peticionar radi sprovođena ovog člana. Ukoliko nije određen predstavnik, onda se predstavnikom smatra prva potpisana osoba, ili neka druga prikladna za tu funkciju, i tretira kao (glavni) peticionar.
• 4. Svaka osoba koja je potpisala peticiju u bilo kom trenutku može da povuče svoj potpis. Ukoliko podršku povuku svi potpisnici, peticija se smatra ništavom i nevažećom.
• 5. Peticije moraju biti napisane na jednom od zvaničnih jezika Evropske unije. Peticije napisane na bilo kom drugom jeziku biće uzete u razmatranje samo ukoliko je peticionar dostavio prevod na jednom od zvaničnih jezika. Korespondencija Parlamenta sa peticionarom biće na jednom od zvaničnih jezika na koji je peticija prevedena. Kancelarija Evropskog parlamenta može da donese odluku da se peticije i korespondencija sa peticionarom obavljaju na nekom drugom jeziku koji se koristi u datoj državi članici.
• 6. Ukoliko je forma i sadržina peticije u skladu sa uslovima navedenim u paragrafu 2, peticije se registruju istim redosledom kako su i pristigle; one koje nisu u skladu sa paragrafom 2 biće sačuvane u dokumentaciji i peticionar će biti obavešten o razlozima za odbacivanje.
• 7. Registrovane peticije predsednik zatim prosleđuje nadležnom Odboru. Odbor potom određuje da li je peticija u skladu sa članom 227 Ugovora o funkcionisanju Evropske unije. Ukoliko Odbor odgovoran za datu peticiju ne može jednoglasno da donese odluku o tome da li je peticija u skladu sa članom 227 ili nije, smatraće se da je peticija ipak u skladu sa datim zakonom ukoliko najmanje četvrtina članova Odbora to zahteva.
• 8. Peticije koje Odbor smatra neprihvatljivim biće sačuvane u dokumentaciji; peticionar se obaveštava o odluci i razlozima odbacivanja. Ukoliko je moguće, peticionaru će biti ponuđeni drugi način za rešavanje datog pitanja.
• 9. Nakon registracije, peticije po pravilu postaju javna dokumenta i ime peticionara kao i sadržaj peticije Parlament može objaviti u cilju transparentnosti.
• 10. Uprkos odredbama iz paragrafa 9, peticionar može da traži da se njegovo ili njeno ime ne objavljuje u cilju zaštite privatnosti, i u tom slučaju Parlament je obavezan da poštuje taj zahtev.
• Ukoliko zahtev za anonimnošću peticionara sprečava istragu o žalbi, peticionar će biti konsultovan u vezi sa preduzimanjem narednih koraka.
• 11. Peticionar može da traži da njegova ili njena peticija bude obrađena kao poverljiv dokument, i u tom slučaju Parlament će preduzeti odgovarajuće mere da sadržaj peticije zaštiti od dostupnosti javnosti. Peticionaru će biti rečeno tačno pod kojim okolnostima te mere važe.
• 12. Ukoliko Odbor proceni da je to odgovarajuće, predmet može da preda ombudsmanu.
• 13. Peticije koje Parlamentu podnose osobe koje nisu građani Evropske unije niti imaju prebivalište u državi članici ili registrovanu kancelariju, biće posebno registrovane i zavedene kao dokumenti. Odboru nadležnom za peticije predsednik mesečno šalje izveštaj o takvim peticijama, naznačujući temu kojom se bave, a Odbor može da traži da pregleda one peticije koje želi da razmotri.

Pravilo 202: Razmatranje peticija

• 1. Prihvatljive peticije razmatraće dati Odbor u sklopu svojih redovnih dužnosti. Odbor obrađuje peticiju diskutujući na redovnim sastancima ili putem dopisa. Peticionari mogu biti pozvani da se priključe sastancima Odbora ukoliko je njihova peticija na dnevnom redu kao tema diskusije, ili oni sami mogu da traže da prisustvuju sastanku. Predsedavajući ima pravo da peticionarima da ili oduzme reč.
• 2. U odnosu na odobrene peticije Odbor može da sačini sopstveni izveštaj o inicijativi, kao što je regulisano Pravilom 48(1) ili da preda sažeti zahtev za rezolucijom Parlamentu ukoliko za to nema prigovora od strane Konferencije predsednika. Zahtevi za donošenje rezolucije unose se u predlog dnevnog reda polu-sesija koje se održavaju najkasnije osam nedelja nakon što je zahtev usvojen od strane Odbora. Zahtev se stavlja na glasanje i o njemu se ne diskutuje osim u situacijama kada Konferencija predsednika ne odluči da iznimno iskoristi pravilo 139. U skladu sa Pravilom 49 i Aneksom VII, Odbor može da zahteva mišljenje drugih odbora čije se nadležnosti tiču pitanja koja se razmatraju.
• 3. Za delove izveštaja koji se posebno tiču primene ili interpretacije zakona Unije ili predloženih izmena postojećih zakona, odbori koji su nadležni za te teme biće pozvani na saradnju, a u skladu sa Pravilom 49(1) i prvom i drugom stavkom Pravila 50. Nadležni odbor prihvatiće, bez glasanja, predloge koji se odnose na delove zahteva za rešavanje a koji su dobijeni od odbora nadležnog za pitanja na koji se zahtev odnosi i koji odlučuje o primeni ili tumačenju prava Evropske unije ili izmenama datog zakona. Ukoliko glavni i odgovorni Odbor za peticije ne prihvati date predloge, pomoćni odbor ih može da direktno izneti na plenarnoj sednici Parlamenta.
• 4. Biće obezbeđen elektronski način registracije putem koga građani i građanke mogu da daju ili uskrate podršku nekoj inicijativi stavljanjem svog elektronskog potpisa na prihvatljive i registrovane inicijative.
• 5. U slučajevima kada istražuju peticije, utvrđuju činjenice ili traže rešenja, odbori mogu organizovati posete državi članici ili određenom regionu obuhvaćenom peticijom.
• 6. Odbor može od Komisije da zatraži pomoć posebno u vezi sa informacijama o primeni ili pravilnom sprovođenju zakona Unije i informacije ili dokumenta koja su relevantna za peticiju. Predstavnici Komisije pozvani su da učestvuju u sastancima odbora.
• 7. Odbor može da traži od predsednika da prosledi mišljenje ili preporuku Odbora Komisiji, Savetu ili vlastima date države članice kako bi se preduzele određene mere ili pronašao odgovor na određeno pitanje.
• 8. Odbor informiše Parlament svakih šest meseci o rezultatima svojih razmatranja. Odbor će posebno informisati Parlament o merama koje je preduzela Komisija ili Savet po pitanju prosleđenih peticija.
• 9. Odbor obaveštava peticionara o odluci koju je doneo kao i o razlozima za takvu odluku. Kada se završi razmatranje prihvatljive peticije, ona se proglašava rešenom i peticionar se obaveštava o tome.

Pravilo 203: Obaveštavanje o peticiji

• 1. Parlament će biti obavešten o registrovanim peticijama, u skladu sa Pravilom 201(6), kao i o glavnim odlukama o procedurama koje treba pratiti u odnosu na određene peticije. Pomenuto obaveštavanje Parlamenta biće uneto u zapisnik zasedanja.
• 2. Naslov i kratak opis teksta registrovanih peticija, kao i tekst sa mišljenjima i najbitnijim odlukama prosleđenim u vezi sa utvrđivanjem činjeničnog stanja u vezi sa peticijom, biće dostupni javnosti putem baze podataka, pod uslovom da je peticionar saglasan sa tim. Poverljive peticije će se čuvati u arhivu Parlamenta gde će poslanici i poslanice moći da imaju uvid u njih.

Na vrh

KALIFORNIJA: Ustav, Član II

Odeljak 1:

Sva politička moć je u narodu. Vlast se formira zarad njegove zaštite, bezbednosti i dobrobiti, i on ima pravo da je menja ili reformiše kada opšte javno dobro to zahteva.

Odeljak 2:

Građanin/ka Sjedinjenih država koji/a ima više od 18 godina i stalno boravište u ovoj državi ima pravo glasa.

Odeljak 2.5:

Glas koji da glasač/ica na izborima u skladu sa zakonima ove države biće uvažen.

Odeljak 3:

Zakonodavni organ će definisati značenje boravišta i obezbediti način registracije i slobodnih izbora.

Odeljak 4:

Zakonodavni organ zabranjuje nepravilne aktivnosti koje utiču na izbore i osiguraće diskvalifikaciju glasača koji su mentalno nesposobni, u zatvoru, ili na uslovnoj slobodi zbog presude za zločin.

Odeljak 5:

a) Zakonodavno telo će se pobrinuti za primarne izbore za političke stranke uključujući i otvorene primarne predsedničke izbore kada su kandidati na listi odobreni od strane Sekretara državnih poslova, jer je ustanovljeno da su uvaženi kao kandidati za predsednika/cu SAD širom zemlje ili u celoj Kaliforniji, i oni čija su imena na listu kandidata stavljena putem peticije, izuzimajući bilo kog kandidata koji se povukao predavši pismeni zahtev za povlačenje kandidature.

b)Politička partija koja je učestvovala u primarnim izborima za određenu poziciju ima prava da učestvuje u opštim izborima za tu poziciju i neće joj biti onemogućeno da za opšte izbore kandiduje kandidata koji je dobio najviše glasova u odnosu na sve druge kandidate.

Odeljak 6:

a) Sve sudske, školske, okružne i gradske uprave su ne partijske.
b) Ni jedna politička partije ili centralni komitet političke partije sme da odobrava, podržava ili da se protivi kandidatu za neku nepartijsku poziciju.

Odeljak 7:

Glasanje je tajno.

Odeljak 8:

a) Inicijativa je pravo glasača/ica da predlažu zakone i amandmane na Ustav (Kalifornije) i da ih prihvataju ili odbijaju.
b)Inicijativa može da se predloži time što se Sekretaru državnih poslova predstavi tekst peticije za predloženi zakon ili amandman na Ustav, garantovano potpisan od strane petine glasača/ica u slučaju kad je u pitanju zakon, ili 8 posto u slučaju ustavnog amandmana od ukupnog broja glasača koji su glasali na prethodnim izborima za Guvernera.
c)Sekretar državnih poslova zatim zakon ili amandman stavlja kao predlog za glasanje na sledećim izborima koji se održavaju za ne manje od 131 dan nakon što je on odobren za izglasavanje ili za bilo koje specijalne izbore koji se održavaju širom Kalifornije pre regularnih izbora. Guverner može da raspiše vanredne izbore širom Kalifornije za inicijativu.
d)Inicijativa koja se bavi više nego jednom temom ne može biti stavljena na glasanje niti imati nekog učinka.
e)Mere uvedene i predviđene određenom inicijativom neće biti selektivno primenjivane na različitim teritorijama države u zavisnosti od dobijenih procenata glasova za određenu inicijativu na datoj teritoriji, već se jednako primenjivati.
f)Inicijativa neće sadržati alternativne ili kumulativne odredbe usled čega bi jedna ili više od ovih odredbi postala zakon zavisno od procenta glasova za ili protiv date mere.

Odeljak 9:

a) Referendum je pravo glasača/ica da odobre ili odbace zakone ili delove zakona, osim hitnih zakona, zakona za raspisivanje izbora, ili zakona kojima se regulišu porezi na imovinu ili finansije za regularne troškove države.
b) Referendumsko pitanje podnosi se predavanjem peticije Državnom sekretaru u kojoj je naveden tekst predloženog zakona ili ustavnog amandmana i koji je garantovano potpisan od strane petine glasača/ica u slučaju kad je u pitanju zakon, ili 8 odsto u slučaju ustavnog amandmana u odnosu na ukupan broj glasača koji su glasali na prethodnim izborima za Guvernera.
c) Sekretar državnih poslova zatim predlog stavlja kao stavku za glasanje na sledećim izborima koji se održavaju ne manje od 31 dan nakon što je predlog odobren za izglasavanje ili za bilo koje specijalne izbore koji se održavaju širom Kalifornije pre regularnih izbora. Guverner za taj predlog može da raspiše i specijalne vanredne izbore širom Kalifornije.

Odeljak 10:

a) Zakonska inicijativa ili referendum koji izglasa većina glasača/ica stupa na snagu dan nakon izbora osim ukoliko sam predlog ne reguliše pitanje stupanja na snagu drugačije. Ukoliko je peticija za referendum napisana kako bi se promenio deo određenog zakona, ostatak zakona će odmah stupiti na snagu. .
b) Ukoliko su odredbe dva ili više predloga koja su prošla na glasanju suprotstavljene, biće uvažen onaj predlog koji je dobio više glasova..
c) Zakonodavni organ može da promeni ili povuče zakone donesene referendumom. Može takođe da promeni ili povuče zakone donesene inicijativama uvođenjem novog zakona koji stupa na snagu tek nakon što ga odobre glasači na glasanju, osim ukoliko sam zakon donesen inicijativom ne dozvoljava amandmane ili povlačenje zakona bez prethodnog pristanka glasača.
d) Pre nego što se počne sa sakupljanjem potpisa za inicijativu ili referendum, jedna kopija se predaje državnom tužiocu koji će, kako zakon nalaže, odrediti naziv i opis predloga.
e) Zakonodavno telo će regulisati način na koji se sakupljaju potpisi, kako će peticija biti predstavljena i overena i kako će predlog biti podnet glasačima.

Odeljak 11:

a) Pravo na inicijativu ili referendum glasači/ice mogu praktikovati u svakom gradu ili okrugu po pravilima koja će odrediti zakonodavno telo. Osim u slučajevima navedenim pod b) i c) ovaj odeljak se ne odnosi na gradove koji imaju povelju.
b)Inicijativa koja se odnosi na neki grad ili okrug neće uključivati ili isključivati bilo koji deo grada ili okruga u odnosu na sprovođenje mera ili učinaka/dejstva odredbi, a na osnovu odobravanja ili neodobravanja inicijative, ili na osnovu određenog procenta glasova koji podržavaju inicijativu, od strane glasačkog tela u gradu ili okrugu ili bilo kojem delu istih.
c)Inicijativa koja se odnosi na neki grad ili okrug neće sadržati kumulativne ili alternativne odredbe usled čega bi jedna ili više od ovih odredbi postala zakon zavisno od procenta glasova za ili protiv date mere.

Odeljak 12:

Glasačkom telu ili zakonodavnom telu se putem inicijativa amandmani na Ustav ili zakonski predlozi koji bilo kom pojedincu/ki dodeljuju funkciju, ili imenuju ili identifikuju bilo koju privatnu firmu u obavljanju neke javne funkcije ili dobijanju moći ili obaveze neće davati na glasanje niti će imati bilo kakvog učinka.

Odeljak 13:

Opoziv je pravo glasača/ica da opozovu izabranog zvaničnika.

Odeljak 14:

a) Proces opoziva državnog (kalifornijskog) zvaničnika započinje predavanjem peticije Sekretaru državnih poslova, kojom se navode razlozi za opoziv. Validnost navedenih razloga se ne uzima u razmatranje. Odobren je rok od 160 dana za prikupljanje potpisa.
b) Peticiju za opoziv državnog zvaničnika (Kalifornije) mora potpisati 12 oosto glasačkog tela u odnosu na broj ukupnih glasova datih za tu poziciju na prethodnim izborima; takođe je neophodno da se u svih 5 okruga prikupi 1 posto potpisa u odnosu na broj ukupnih glasova za tu poziciju na prethodnim izborima. Broj potpisa za opoziv senatora, članova/ica Skupštine, članova/ica Odbora za poreze, i sudije drugostepenih i prvostepenih sudova mora činiti 20 posto od ukupnog broja glasova za tu poziciju na prethodnim izborima.
c) Sekretar državnih poslova pratiće ukupan broj overenih potpisa koje je taj kancelarija dobila.

Odeljak 15:

a) Glasanje za opoziv javnog zvaničnika i, ukoliko je neophodno, za izglasavanje novog zvaničnika, raspisaće guverner i ono će se održati u roku od 60 do 80 dana od datuma kad su overeni svi neophodni potpisi.
b) Glasanje za opoziv održava se u roku od 180 dana od kada je overen neophodan broj potpisa, a kako bi moglo da se održi u isto vreme kad i sledeći regularni izbori u potpunosti ili delom u istoj oblasti gde se planira glasanje za opoziv, i to samo u slučaju da je najavljena izlaznost registrovanih glasača/ica makar 50 odsto ukupnog biračkog tela koje ima pravo da učestvuje u glasanju za opoziv.
c) Ukoliko većina glasa za opoziv, zvaničnik je smenjen/a sa funkcije, i ukoliko ima kandidata za zamenu onda onaj kandidat sa najviše glasova dolazi na mesto smenjenog zvaničnika. Sam/a zvaničnik/ca za čiji opoziv se glasa ne može da bude među novim kandidatima za funkciju, niti će se kandidovati za neku funkciju u skladu sa pododeljkom d) Odeljka 16, Člana VI.

Odeljak 16:

Zakonodavno telo reguliše načine distribucije, dokumentovanje, overavanje potpisa, kandidature, i glasanje za opoziv.

Odeljak 17:

Ukoliko je iniciran opoziv Guvernera ili Sekretara državnih poslova, sve poslove u vezi sa dužnostima sprovođenja procesa opoziva koje po pravilu imaju ove dve funkcije preuzima zamenik ili glavni finansijski kontrolor, u zavisnosti od poslova.

Odeljak 18:

Zvaničniku države (Kalifornije) koji nije opozvan glasanjem, država će nadoknaditi troškove koje je snosio lično i pravno. Naredni opoziv za datog zvaničnika ne može se podneti za manje od šest meseci nakon glasanja.

Odeljak 19:

Zakonodavni organ reguliše opoziv lokalnih zvaničnika. Ovaj odeljak se ne odnosi na okruge i gradove sa poveljama koje regulišu ovo pitanje.

Odeljak 20:

Mandati izglasanih pozicija koje reguliše ovaj Ustav, osim za članove zakonodavnog tela, počinju prvog ponedeljka nakon 1. januara posle izbora. Izbori će se održati tokom poslednje parne godine pre isteka mandata.

HAMBURG Građanstvo i reforma školstva – ja, moje, meni, mene

Solidarnost? Vrlo rado, ali samo u teoriji – u praksi, liberalno građanstvo ipak neće radije žrtvovati sopstvenu decu za opšte društveno dobro. Dete ima šest godina. Njegovi roditelji – ona gimnazijska profesorka, on inžinjer – dugo su se premišljali. Na kraju su, ipak, odlučili da se isele iz Gizinga (Giesing), minhenske radničke četvrti sa visokim postotkom migranata. Novi stan nalazi se u kraju gde dobro situirane porodice žive u ljupkim kućicama gde se i budućim drugovima i drugaricama iz razreda uveče pred spavanje čitaju priče i gde je uobičajeno da potomstvo pohađa muzičke škole i kurseve slikanja. Društvo, kako glasi razlog selidbe, trebalo bi da postane bolje, ravnopravnije i pravičnije, ali ne na račun vlastitog deteta. Odluka građanki i građana na referendumu u Hamburgu ne predstavlja rešenje problema lučkog grada, već ilustrativan izraz sukoba koji se tiče društva u celini i dugoročno preti socijalnoj strukturi. Reč je o fundamentalnom pitanju pravičnosti, ophođenju prema slabijima i pravoj ravnoteži između lične slobode i jednakosti. „Pravičnost u obrazovanju je odgovor na pitanje o pravičnosti u našem društvu“, rekla je ministarka za obrazovanje Anete Šavan (Anette Schavan) nedavno u jednom govoru. A upravo je o tome reč u Hamburgu – na veoma konkretan i životni način. U lučkom gradu glasali su građani i građanke i to pre svega ono bogato, obrazovano građanstvo iz imućnih delova grada. Ostali se nisu pojavili na glasanju, nisu pokazali interesovanje ili možda nisu ni shvatili da se upravo tu pregovara o budućnosti njihove dece. Mobilizacija je pošla za rukom onima što bolje zarađuju. Obrazovano građanstvo je, dakle, uspelo u tome da njihovi sinovi i kćerke ne moraju da uče više nego što je neophodno sa – iz njihove perspektive – slabijim, siromašnijim i po ocenama lošijim učenicima i učenicama u razredu – umesto kao što je planirano šest godina, deca će u Hamburgu u školskoj klupi i dalje provoditi zajedno samo četiri školske godine.

Zašto se to obrazovano građanstvo, koje je na izborima u najvećoj meri glasalo za crno-zelenu koaliciju, sada bori protiv onoga do čega je toj koaliciji stalo? Odgovor je istovremeno jednostavan i komplikovan: hamburški akademici drže palčeve integraciji stranaca, istim obrazovnim mogućnostima i socijalnoj pravdi, no samo dok to njih same ništa ne košta ili pak dok se ti lični troškovi daju unapred izračunati. Obrazovano građanstvo je doduše spremno da u odeljku supermarketa sa organskom hranom plati dvostruku cenu za šniclu ako je svinja zauzvrat mogla da proživi lepši život. Neće, međutim, žrtvovati vlastitu decu za opšte dobro. Osnovna škola u trajanju od šest godina bi, pre svega, odgovarala slabijim – to je konsenzus. Strah koji obrazovanom građanstvu diše za vrat zasniva se na tome da će socijalno i materijalno slabi opet ograničiti šanse njihovoj deci – da će njihovi sinovi i kćeri sporije učiti zato što ih koče deca migranata.

Zašto se to obrazovano građanstvo, koje je na izborima u najvećoj meri glasalo za crno-zelenu koaliciju, sada bori protiv onoga do čega je toj koaliciji stalo? Odgovor je istovremeno jednostavan i komplikovan: hamburški akademici drže palčeve integraciji stranaca, istim obrazovnim mogućnostima i socijalnoj pravdi, no samo dok to njih same ništa ne košta ili pak dok se ti lični troškovi daju unapred izračunati. Obrazovano građanstvo je doduše spremno da u odeljku supermarketa sa organskom hranom plati dvostruku cenu za šniclu ako je svinja zauzvrat mogla da proživi lepši život. Neće, međutim, žrtvovati vlastitu decu za opšte dobro. Osnovna škola u trajanju od šest godina bi, pre svega, odgovarala slabijim – to je konsenzus. Strah koji obrazovanom građanstvu diše za vrat zasniva se na tome da će socijalno i materijalno slabi opet ograničiti šanse njihovoj deci – da će njihovi sinovi i kćeri sporije učiti zato što ih koče deca migranata.

Prevedeno iz teksta Zarine Pfaut (Sarina Pfauth)

http://www.sueddeutsche.de/leben/buergertum-und-schulreform-ich-mich-meiner-mir-1.976965

Na vrh

BREMEN zakon o peticijama

Zakon o postupanju sa peticijama posredstvom bremenskog građanstva

Senat-gradski parlament objavljuje sledeći zakon koji je doneo parlament Slobodnog grada Bremena-pokrajinski parlament:

1 Pravo na peticiju

(1) Svako ima pravo da se zajedno ili udružen sa drugima pismeno obraća parlamentu sa molbama, žalbama, predlozima i kritikama. Garantuje se pristup pravu na peticije bez barijere u smislu bremenskog Zakona o izjednačavanju mogućnosti osoba sa invaliditetom i u tu svrhu objavljenim pravnim propisima.

(2) Peticije se mogu odnositi na vršenje, odnosno propuštanje vršenja nadležnosti 1. senata;
2. vlasti pokrajine ili gradske opštine Bremen;
3. tela, ustanova i javnih fondacija pod nadzorom pokrajine ili gradske opštine Bremen;
4. privatnih preduzeća ili drugih nosioca javnih ovlašćena pod većinskim učešćem pokrajine ili gradske opštine Bremen, ukoliko vrše javne poslove;
5. privatnih preduzeća ili drugih nosioca javnih ovlašćenja ukoliko su upoznati sa obavljanjem javnih zadataka i peticija se tiče ispunjavanja tih zadataka.

(3) Privatna pravna lica imaju pravo na peticiju. Javnim pravnim licima pripada pravo na peticiju ukoliko se peticija odnosi na predmet njihove objektivne nadležnosti.

(4) Ako su lica smeštena u institucije u kojima im je oduzeta sloboda da koriste pravo na peticiju, njihove peticije se bez kontrolisanja, posredstvom uprave te ustanove, prosleđuju parlamentu. Isto važi i za vraćanje pošte tim licima od strane parlamenta.

(5) Peticija se može podneti u ime trećeg lica i bez naloga trećeg lica, kada postoji dovoljan dokaza o postojanju njegove/njene saglasnosti i kada nije u suprotnosti sa interesima tog trećeg lica.

(6) Niko ne sme biti oštećen zbog korišćenja prava po ovom zakonu.

Zakon o postupanju sa peticijama posredstvom bremenskog građanstva

(1) Peticije se mogu podneti u pismenom obliku ili se mogu pismeno zabeležiti u kancelariji odbora za peticije. Zahtev mora da sadrži lične podatke (ime i prezime) podnosioca ili podnositeljke zahteva i njihove potpise.
(2) Elektronska forma ima pravnu snagu pisane forme u slučajevima kada sadrži lične podatke (ime i prezime) autora, poštansku adresu i kada se koristi kompletno popunjen formular dat na internetu.

Ne uzimanje peticije u razmatranje zahteva peticije i ukor

(1) Od razmatranja zahteva peticije se može odustati kada:
1. nije potpisana ili nije podneta posredstvom formulara koji je parlament objavio na internetu;
2. ne sadrži ime i prezime i kompletnu adresu podnosioca ili podnositeljke peticije, ili je adresa nečitka;
3. ne sadrži konkretan zahtev ili raspoznatljiv smisleni kontekst;
4. ima uvredljiv, prisilan sadržaj ili neobjektivan zahtev;
5. je uperena protiv trećeg lica a nije podneta u javnom interesu;
6. po sadržaju ili formi sadrži ili njeno ispunjenje predstavlja povredu krivičnih zakona;
7. ne sadrži nove elemente u odnosu na peticije o kojoj je već odlučeno;
8. se peticijom traži samo informacija.

(2) Peticije koje spadaju u nadležnost parlamentarnog odbora za peticije, odbor prosleđuje nadležnim organima ukoliko to odobri podnosilac ili podnositeljka peticije.

§ 4 Odbor za peticije

(1) Pokrajinski parlament formira odbor za peticije na pokrajinskom nivou i gradska skupština formira odbor za peticije na gradskom nivou. Obe skupštine biraju članove i zamenike članova odbora.

(2) Peticije koje spadaju u nadležnost pokrajinske vlasti rešava pokrajinska skupština. Peticije koje spadaju u nadležnost grada rešava gradska skupština.

(3) Sve peticije treba proslediti nadležnom odboru za peticije na postupanje.

5 Prava odbora za peticije

(1) Odbor za peticije ili član odbora kome je delegirano rešavanje po peticiji, može da sasluša osobe koje podnose peticiju ili druge učesnike kao i da posećuje lice mesta. Senat i pokrajinske vlasti na zahtev moraju usmeno ili pismeno izvestiti odbor za peticije ili članove odbora kojima je delegirano rešavanje po peticiji . Pored toga, nadležni član senata ima obavezu da na zahtev odbora za peticije da na uvid akte ili druga dokumenta, da u svako doba omogući pristup javnim institucijama kojima upravlja, da saopštava sve neophodne informacije i da pruži administrativnu pomoć.
(2) Za organe, ustanove i javne fondacije analogno važi odeljak 1, ukoliko podležu pokrajinskom nadzoru.
(3) Ukoliko se peticija tiče vršenja, odnosno propuštanja vršenja konkretnih dužnosti javnih preduzeća ili drugih nosioca javnih ovlašćenja, ukoliko su upoznati sa ispunjavanjem njihovih dužnosti i peticija se tiče ispunjavanja tih dužnosti, Senat je obavezan da odboru za peticije na zahtev pruži usmene ili pisane informacije.
(4) Kada je reč o peticijama od opšteg interesa, odbor za peticije može tražiti stav nadležnog izaslanika ili nadležnog odbora ili komiteta.
(5) Stavovi, izveštaji i informacije prosleđuju se u roku od četiri sedmice. Izuzetno, uz obrazloženje o potrebi produženja roka, može se odobriti produženje roka. Ukoliko bi zbog prirode zahteva peticije trebalo postupati po hitnom postupku, rok za zauzimanje stava može biti skraćen, a najduže na nedelju dana.
(6) Odboru za peticije treba dati neophodne lične podatke podnosilaca i podnositeljki peticije kao i lične podatke trećih zainteresovanih lica u postupku.
(7) Povodom peticije odbor za peticije ili član odbora kome je delegirano rešavanje po peticiji mogu da posete istražni zatvor ili ustanove za izvršenje sankcija kao i institucije socijalnog rada i zdravstva pokrajine ili gradske opštine Bremen u svako doba i bez prethodne najave. Pri tom mora postojati mogućnost da se razgovara sa bilo kojim licem koje se tu zatekne, bez prisustva drugih kao i mogućnost obilaska svih prostorija. Nadležni član Senata mora biti unapred obavešten o ovakvim postupcima koje odbor za peticije, odnosno član odbora namerava da preduzme. (8) Ukoliko tokom rešavanja peticije odbor za peticije dođe do saznanja koja nisu izričito obuhvaće
na zahtevom podnosioca/podnositeljke peticije, ali koja su usko povezana sa peticijom, parlamentarno ispitivanje se može proširiti i na taj segment.

6 Dostava ličnih podataka

Odbor za peticije može da, u svrhu izvršavanja svojih ovlašćenja, lične podatke dostavi Senatu i drugim telima ukoliko postoji pretpostavka da postoji saglasnost podnosioca/podnostiteljke peticije o prosleđivanju i ako prosleđivanje podataka nije u suprotnosti sa očito pretežnim interesima lica čiji se podaci prosleđuju, a koje treba zaštititi.

7 Privremena regulacija

Ukoliko se zahtev peticije odnosi na neposredno predstojeću meru, čije bi izvršenje osujetilo ili umnogome otežalo da se zahtevu izađe u susret, odbor za peticije telo koje izvršava meru može da zamoli za odlaganje mere.

8 Obrada masovnih i zbirnih peticije

(1) Masovne peticije su one peticije kod kojih se barem 30 podnosilaca i podnositeljki obraćaju parlamentu sa istim zahtevom, a kao pokretač peticije nije navedena ni jedno lice niti grupa lica. Masovne peticije se smatraju jednom peticijom. Potpisnice i potpisnici se posmatraju brojčano. Pojedinačno izveštavanje o odluci odbora za peticije može se zameniti saopštenjima za štampu ili objavama.
(2) Zbirne peticije su one peticije kod kojih se parlamentu obraća najmanje 30 lica sa istom molbom, i jedno lice ili grupa lica se pojavljuju kao autor/autorka peticije. O obradi zbirne peticije biće obavešteni autori/autorke peticije. Kod spiskova sa potpisima koji predstavljaju peticiju za sebe, pojedinačno obaveštavanje obaviće se obaveštavanjem prvog potpisnika ili potpisnice ukoliko nije imenovano lice koje se smatra podnosiocem/podnositeljkom peticije.

9 Javne peticije

1) Javne peticije su zahtevi od opšteg interesa upućene parlamentu koje uz saglasnost podnosioca/podnositeljke mogu biti objavljene na internet stranici parlamenta. Ove peticije odboru za peticije može dostaviti svako, pojedinačno ili zajedno sa drugima, uz korišćenje za to predviđenog elektronskog formulara. Ovim članom se ne ustanovljava pravo na objavljivanje javnih peticija, kao takvo.
(2) Objavljivanjem javne peticije, druga lica ili grupe lica preko interneta dobijaju priliku da potpisuju peticije ili da daju doprinos diskusiji o zahtevu peticije. (3) Javne peticije obrađuju se kao jedna peticija (zbirna peticija).
(4) Javna peticija, uključujući i njeno obrazloženje, neće se dozvoliti ukoliko
1. ne ispunjava zahteve iz odeljka 1;
2. sadrži lične molbe ili uvrede;
3. vređa ljudsko dostojanstvo;
4. sadrži očito pogrešne, nakaradne, diskriminišuće, rasističke ili uvredljive stavove;
5. je zahtev očito neobjektivan ili sastavljač peticije polazi od pogrešnih pretpostavki;
6. poziva na vršenje krivičnih dela ili povredu javnog reda i zakonskih propisa ili se peticijom zahtevaju mere koje su protivne ustavnom poretku ili običajima;
7. sadrži zaštićene informacije, meša se u lična prava osoba, primera radi, navođenjem imena, reklamira komercijalne proizvode ili postupke ili sadrži nekakvu drugu reklamu;
8. sadrži linkove koji vode na druge veb stranice;
9. se obraća parlamentu jezikom kojim se narušava dostojanstvo parlamenta
10. nije sastavljena na nemačkom jeziku.
(5) Parlament može odustati od objavljivanja javne peticije. To naročito važi kada
1. je odbor za peticije već tokom postojećeg mandata u nekoj stvari koja ima isti ili sličan predmet, već doneo odluku, a nisu izneti nikakvi novi elementi od značaja za promenu odluke;
2. peticija koja ima isti zahtev se već nalazi na parlamentarnom ispitivanju;
3. je peticija podesna da optereti socijalni mir, međunarodne odnose ili međukulturni dijalog ili 4. će peticija očito ostati bezuspešna.
(6) Za priloge diskusiji o javnoj peticiji kao i potpise važe analogno isti zahtevi kao i za peticiju.
(7) Za vreme roka za potpisivanje spiskovi sa potpisima ili forum za diskusije mogu biti zatvoreni pre isteka roka ukoliko se više ne obezbeđuje objektivna diskusija ili u značajnoj meri postane neophodno da se prilozi brišu zbog kršenja pravila.
(8) Javnost će na internetu biti obaveštena o rezultatu peticionog postupka.
(9) Peticija koja nije objavljena će u daljem postupku biti tretirana kao peticija koja nije javna. Podnosioci peticije biće obavešteni na odgovarajući način.

10 Većanje o molbama i zahtevima izraženim u peticiji

(1) Savetovanja odbora za peticije po pravilu nisu javna.
(2) Odbor može da odluči o javnosti svog savetovanja kada se time ne ugrožavaju prava ili interesi trećeg lica i podnosilac odnosno podnositeljka peticije se sa tim složi.
(3) O javnim peticijama se po pravilu savetuje javno. Slušanja u tim molbama i zahtevima dešavaju se redovno na javnoj sednici.
(4) Članovi odbora za peticije i sva ostala lica koja učestvuju u nejavnom peticionom postupku imaju dužnost čuvanja tajne i po prestanku dužnosti u odboru za peticije.

11 Zaključne preporuke

(1) Odbor za peticije pokrajinskog parlamenta okončava svoju delatnost u pojedinačnom slučaju, osim kada su ispunjene pretpostavke iz člana 3, preporukom pokrajinskom parlamentu, a odbor za peticije skupštine grada preporukom gradskoj skupštini. Preporuka sadrži kratko pismeno obrazloženje čiji tekst treba da uzme u obzir interese podnosilaca i podnositeljki peticije i drugih privatnih učesnika i da ne dozvoli donošenje nikakvih zaključaka o tim licima.
(2) Preporuka se stavlja na dnevni red naredne sednice parlamentarne, odnosno gradske skupštine.

11 Zaključne preporuke

(1) Parlamentarna skupština može da 1. peticiju prosledi Senatu uz molbu za pomoć; 2. zahteva od Senata da podnosioca odnosno podnositeljku peticije iscrpno i razumljivim jezikom informiše o pravnom i objektivnom stanju stvari; 3. odboru za peticije naloži da ponovi ispitivanje; 4. preduzme parlamentarnu inicijativu; 5. peticiju proglasi zaključenom; 6. peticiju stavi na znanje Senatu, parlamentarnim grupama, izaslanicima ili stručnim odborima; 7. peticiju odbaci kao neosnovanu. (2) Ako se peticija, shodno stavu 1 tačka 1 ovog člana, prosledi Senatu sa molbom za pomoć, ovaj je dužan da u roku od četiri sedmice izvesti o tome šta je preduzeo po osnovu date peticije i u drugim istim, odnosno sličnim slučajevima. Ukoliko se Senat ne odazove na molbu za pomoć, nadležna senatorka ili senator na zahtev odbora za peticije to mora da obrazloži usmenim putem. (3) Diskusija se održava pre glasanja u parlamentu o preporuci samo ukoliko to zahteva jedna parlamentarna grupa.

13 Obaveštavanje podnosioca ili podnositeljke peticije

Predsednik ili predsednica nadležnog odbora za peticije obaveštava podnositeljku ili podnosioca peticije o odluci parlamenta i pri tom navodi najvažnije razloge za tu odluku.

14 Izveštaj o radu odbora za peticije

Nadležni odbor za peticije podnosi izveštaj parlamentarnoj, odnosno gradskoj skupštini.

15 Nezaključene peticije

Peticije koje na kraju mandata još nisu okončane, nastavljaju da se obrađuju u sledećem mandatu, bez obaveze podnošenja novog zahteva podnosioca/podnositeljke peticije

16 Procedura

Bliža procedura postupanja po peticijama reguliše se propisom koji donosi odbor za peticije.

17 Stupanje na snagu

(1) Zakon stupa na snagu 1. januara 2010.
(2) Istovremeno, van snage se stavlja Zakon o postupanju sa peticijama usvojen od strane bremenskog parlamenta od 26. marta 1991. godine sa poslednjim izmenama od 27. novembra 2007.

Na vrh